Na primjer, potpredsjednik Vlade Lijepe naše došao je do zaključka da su prosvjedi koji se odvijaju diljem Hrvatske kočnica razvoju i investicijama. Gospodin je očito zaboravio pročitati sve primjedbe koje strani investitori već duže od desetljeća šalju na adrese različitih ustanova kako bi ukazali na probleme s kojima se suočavaju prilikom dolaska u našu zemlju. Jedan od ministara je čak izjavio kako su prosvjedi prijetnja ulasku zemlje u Europsku Uniju. Da li je to ona ista Unija u kojoj je Francuska, zemlja u kojoj su prosvjedi praktički normalna stvar. Ili možda Grčka? O njihovim metodama izražavanja nezadovoljstva me je ponekad strah i razmišljati. Zaista, ne vidim kako bi nam itko iz te Unije mogao držati predavanja o prosvjedima. Kada se gospoda misle probuditi iz duboke kome koja ih je zahvatila čim je prvi izmučeni Hrvat odlučio da mu je dosta omalovažavanja i maltretiranja s kojima je svakodnevno suočen zadnjih 20 godina?
Budimo realni, prosvjedi koji se održavaju diljem zemlje nisu nešto do čega je došlo preko noći. Sve je počelo još kada je prva skupina poštenih građana izbačena na ulicu od strane novopečenih kapitalista koji su se Hrvatskom raširili još krajem prošlog stoljeća, uživajući pritom obilatu političku podršku vlasti, iste one čija je dužnost zaštititi prava i dostojanstvo svakog građanina. Što je sa ljudima koji su već godinama nezaposleni? Što je s ljudima koji su štrajkali glađu kako bi ostavrili svoja temeljna ljudska prava? Što je sa svima nama koji smo već navikli na sliku zemlje u kojoj se već godinama sustavno uništava sva strateška proizvodnja? Što je s bolesnima kojima se uskraćuju lijekovi i kvalitetna skrb? Što je s umirovljenicima koji su desetljećima radili kako bi osigurali svima nama temelje za bolju budućnost, a danas se osjećaju kao građani drugog reda dok gledaju kako nestaje sve što su svojim rukama stvarali? Što je s našom djecom koja gledaju kako im se škole raspadaju dok se oko njih grade velebne dvorane, koje same potom propadaju?
Od dana kada je sve počelo mijenjale su se i postave i glumci, ali predstava je još uvijek ista. Upravo zbog toga ni čelnici najjačih oporbenih stranaka nemaju pravo na nikakvo čuđenje i ne smiju se zavaravati da su riješenje problema. I vlasti i oporbi bilo bi u ovom trenutku najbolje da se sakriju u duboku anonimnost i dozvole normalno funkcioniranje države pod nekim novim ljudima. Prijevremeni izbori na koje se ovih dana poziva su nešto na što svaki građanin ove zemlje ima potpuno pravo, ali oni ne smiju biti samo nastavak iste priče s drugim glumcima. Svaki građanin ima pravo na izbor najboljeg riješenja za državu u kojoj živi, ali to nikako ne znači da je zbog toga u redu da stalno bude prisiljen glasati za ono manje od dva zla koja se u datom trenutku nude. Vrijeme je da se jasno poruči svima da je ovoj državi potrebna korijenita promjena. Kakvog smisla ima sada promjeniti vlast ako će isti ovi koji su vladali zadnjih nekoliko godina ostati na poziciji u Saboru koja im omogućuje da i narednih nekoliko godina uživaju u plodovima našeg rada? Za to vrijeme vladati će trenutačna oporba, koja u prilikama koje su joj do sada pružene nije ničime dokazala da je sposobnija vršiti tu dužnost. I tako u krug...
Vrijeme je za pravu promjenu. Nije dovoljno promjeniti samo vlast, već i oporbu. Vrijeme je da svaki građanin s pravom glasa shvati točno koliko vrijedi njegov glas. Želite li da se ukinu nepravedne i nezakonito stečene povlastice u kojima uživa elita, tada za to glasajte. Želite li da se državi vrati imovina koja joj je privatizacijom nepravedno oduzeta, tada za to glasajte. Želite li da se ulaže u škole i bolnice umjesto u dvorane i megalomanske mostove, tada za to glasajte. Želite li da opstanu hrvatska brodogradnja, poljoprivreda i ribarstvo, tada za to glasajte. Glasajte za ono što želite, a ne za ono što se nudi. I nemojte se nikako zadovoljavati kompromisima! Velike političke stranke ionako imaju puno članova i pristaša koji će za njih glasati bez da uopće preispituju obećanja i programe. Ne morate i Vi biti jedan od njih. Čini se čudno, ali neizlazak na bilo kakve izbore dok se ne vidi stvarna promjena je možda najjači glas koji se u ovom trenutku može dati za ovu zemlju. Pitanje je "Da li glasati?" i svi konci su u našim rukama.
Ozren Burić
