Zašto nikako ne možemo ništa promjeniti? To je pitanje koje si stalno postavlja većina ljudi s kojima razgovaram uz kavu i novine. Zvuči zaista zanimljivo. Iz tog tako jednostavnog pitanja da se izvući kako se zaista ljudi osjećaju potpuno bespomoćno da poduzmu išta što bi unijelo novu energiju u njihove živote i u svijet u kojem živimo. Zašto je to tako? Ovaj članak rezultat je malo opsežnijeg i dubljeg propitivanja načina na koji funkcioniramo kao ljudska bića. Dakle: Zašto nikako ne možemo ništa promjeniti? Odgovor je jednostavan: Zato jer to u biti ne želimo. Mi mislimo da želimo bolji život, bolji svijet, bolje vodstvo i slično, ali u biti nam odgovara status quo koji postoji svuda oko nas. Zašto?Razmislite malo. Većina ljudi se slaže kako vodstvo ove države nije dobro, kako su političari korumpirani i nesposobni. U redu, ali kako je moguće da skupina od nekoliko milijuna glasača, koji su svi redom divni i sposobni ljudi, za svoje vođe izabere skupinu nesposobnih pojedinaca? Probajmo ovako. Zamislite da u skupini od deset osoba imate devet poštenih pojedinaca i jednog nepoštenog. Kakve su šanse da u demokratskom procesu taj jedan preuzme vlast, to jest da se izdigne iznad mase poštenih građana? Slabe, gotovo nikakve. Njegove metode jednostavno ne bi imale učinka. Vjerojatno bi pokušao nekoga potkupiti, ali kako potkupiti poštenog čovjeka? Vrlo je vjerojatno da bi se dotični pojedinac jednostavno izgubio u masi i ne bi predstavljao prijetnju nikome. Jedino ljude koji se vode isključivo vlastitim sebičnim interesima i željama može se navesti do toga da na pozicije od javnog interesa biraju potpuno nesposobne ljude. I tu nije bitno da li se radi o materijalnim, ideološkim, političkim ili nekim drugim interesima.
"Hitler and Mussolini were only the primary spokesmen for the attitude of domination and craving for power that are in the heart of almost everyone. Until the source is cleared, there will always be confusion and hate, wars and class antagonisms."
Jiddu Krishnamurti
Politika je što se toga tiče u neku ruku jednostavna, jer jednostavno ne izađete na izbore i rekli ste više nego dovoljno, ali slično je i u svakom drugom području svakodnevnog života. Svi imaju ideje iza kojih stoje i čijih se pravila drže. Tako je jednostavno lakše. Komunizam ima sva riješenja, kapitalizam ima sva riješenja... Svi nude odgovore i svi znaju da su u pravu. Budimo realni, niti komuniste zaista zanima zašto je kapitalizam dobar, niti obrnuto. Problem nije u sustavima, nego u ljudima. Problem je isključivo u nama. Svaki sustav dobar je samo onoliko koliko i ljudi koji ga čine, a mi smo previše ograničeni gledanjem kroz granice vlastitih izmišljenih pokreta i ideja da bi spoznali stvarnost i istinu. Tako nam je sve jednostavno, jer stalno znamo što je "ispravno", a što je "pogrešno" i živimo u stalnom strahu da će naš "ispravan" način života nestati pod prijetnjom nečega što je drugačije i novo. Nažalost, kada i prihvatimo nešto novo, tada najčešće stvaramo samo još jedan novi sustav, novi pokret, novu ideju, novu ovisnost oko koje ćemo izgraditi čitav novi svijet, svijet u kojem će sve konačno "biti kako treba". Stavljamo to u knjige, izmišljamo nove ličnosti na kojima ćemo temeljiti naš novi život, dižemo nove spomenike... Kada se mislimo probuditi?
Mislite da nije tako? Tko je kriv za trenutačnu krizu i recesiju? Banke i bankari, naravno. Njihova pohlepa i izdavanje loših kredita dovelo je do svega, zar ne? Da, ali koliko ljudi mora biti pohlepno da bi uopće pohlepa jednog bankara, jednog najobičnijeg pojedinca unutar ogromnog sustava došla do izražaja? Kome trebaju tri auta, kuća s bazenom, tri gostinjske sobe za goste koji dolaze jednom u tri godine... Često se priča i o velikom broju poginulih u prometu. Traže se odgovori i krivci i donose besmisleni propisi. Kako je moguće da postoji propis kojim se obvezuje da u vlastitom automobilu morate zavezati pojas!? Nije li to suludo!? Naravno, tu su i dobri propisi o ograničenju brzine i količine alkohola, ali sve to nekako i ne djeluje previše. Javljaju se i nove tehnologije, pa tako postoji ideja da se čitav prometni sustav digitalizira i stvore auti koji bi se vozili sami i jednostavno ne bi nikako mogli udariti u ništa zbog nekakvog velikog skupa senzora. Zvuči fantastično, zar ne? Je li ikome ikada palo na pamet da nitko nikada neće poginuti u prometu ako jednostavno ljudi budu vozili odgovornije? Sad vjerojatno zvučim kao suludi idealist, ali nitko ne može osporiti da je to tako. Možete smisliti stotine propisa i napraviti tisuće novih tehnologija, ali ako netko želi pijan sjesti za volan i voziti 200 km/h, tada će to i učiniti, budite u to sigurni. Možete ići u drugu krajnost, pa zabraniti sve aute brže od 150 km/h, ili čak zabraniti vožnju auta uopće. To bi svakako riješilo problem, ali da se uopće stvore uvjeti da se tako nešto učini, ljudi bi se morali korjenito promjeniti, tj. morali bi u potpunosti izgubiti i samu želju da voze brze i opasne aute, a tada takva zabrana ne bi čak bila ni potrebna. Shvaćate? Promjena uvijek dolazi od nas samih. Ima za to i primjer. Kod nas se već probalo zabraniti alkohol za volanom. Sjećate se famoznog zakona o 0 promila? Sjećate se kako je sve završilo? Ljudi takvu promjenu nisu htjeli i zakon nije imao nikakvog smisla niti učinka.
Kao odgovor na sve što se događa oko nas stalno izmišljamo nove ideje i idole. I sada se to događa! Kriza je i svi upiru prstom tražeći krivce. Teorije o tajnim društvima i skupinama ljudi koji sjede negdje iza kulisa upravljajući svime nailaze na plodno tlo u takvim okolnostima. Možda je to zaista i istina, možda smo samo dio neke velike urote, ali to na kraju uopće nije bitno, jer to je nešto što je jednostavno tako kako je ukoliko i je istina. Rađaju se tako novi pokreti kao odgovor na mrski kapitalizam i sve što je prouzrokovao. Odjednom su taj kapitalizam i elita koja ga vodi krivi za svako zlo u svijetu. Krivi za ratove, za glad, za siromaštvo, za sve što ne valja i naravno da ćemo stvoriti novi pokret kao otpor našem "novom" neprijatelju kojega smo odjednom detektirali. Problem je jedino što smo mi stvorili takav kapitalizam, što se borimo protiv vlastitog izuma, protiv vlastite ideje koja, eto, nije ispala kako valja. A kako se borimo? Tako da stvaramo novu ideju i novi pokret, koji će ovoga puta biti kako treba, jer ipak smo ovaj put u knjigu napisali da će sve biti super. Jedino što još nismo učinili jest da postanemo svjesni kako smo sami krivi za svako zlo koje nam se upravo sada događa, kako smo sami krivi za sve što nam se ne sviđa u svijetu, ali za razvoj takve svijesti će valjda biti vremena u budućnosti, zar ne? Zato ćemo se sada zadržati na novim pokretima i idejama, to je ipak lakše. A što je s ljudima koji se možda ne slažu s nama? Budite ozbiljni, pa sasvim nam je jasno kako naš novi pokret ima sve odgovore i kako je naš novi put potpuno ispravan... Kada se uistinu mislimo probuditi? Svaki pokret je obična laž, svaka ideja je laž, ma kako god ju nazvali. Sve što nastaje iz sukoba i otpora prema nečemu je obična laž!
"Most people tell you they want to get out of kindergarten, but don’t believe them. Don’t believe them! All they want you to do is to mend their broken toys. 'Give me back my wife. Give me back my job. Give me back my money. Give me back my reputation, my success.' This is what they want; they want their toys replaced. That’s all. Even the best psychologist will tell you that, that people don’t really want to be cured. What they want is relief; a cure is painful."
Anthony de Mello
Promjena uvijek dolazi kada ju ljudi zaista iskreno žele, bez obzira da li ona bila pozitivna ili negativna. Svaki sustav je odraz ljudi koji ga čine, a svi ljudi su nažalost uvjereni kako je njihov sustav najbolji. Mislite da je Marx htio da komunizam prouzroči milijune mrtvih i toliku patnju? Mislite da su Friedman ili Keynes željeli svijet pun socijalnih razlika i stalnih kriza? Mislite da su Muhamed ili Isus htjeli da se ljudi ubijaju zbog religije? Nije problem u njima i njihovim knjigama, već u ljudima koji se s njihovim idejama poistovjećuju i pretvaraju ih apsolutnu istinu, a ako se za nešto vrijedi žrtvovati onda je to istina, jer ona je uvijek ispravna. Ljudi ubijaju sebe i druge zbog nekakve istine, žrtvuju se zbog istine, pa čak i lažu zbog istine. Ukoliko smo zaista uvjereni da je nešto ispravno, tada smo sve spremni učiniti za to, a to uzrokuje neizrecivu patnju svima koji se s nama ne slažu, svima koji imaju neku svoju istinu. I što učiniti? Kako promjeniti svijet? Nikako, ali možemo mijenjati sebe. Svijet koji imamo je sasvim OK, mi smo problem.
