Zašto nikako ne možemo ništa promjeniti? To je pitanje koje si stalno postavlja većina ljudi s kojima razgovaram uz kavu i novine. Zvuči zaista zanimljivo. Iz tog tako jednostavnog pitanja da se izvući kako se zaista ljudi osjećaju potpuno bespomoćno da poduzmu išta što bi unijelo novu energiju u njihove živote i u svijet u kojem živimo. Zašto je to tako? Ovaj članak rezultat je malo opsežnijeg i dubljeg propitivanja načina na koji funkcioniramo kao ljudska bića. Dakle: Zašto nikako ne možemo ništa promjeniti? Odgovor je jednostavan: Zato jer to u biti ne želimo. Mi mislimo da želimo bolji život, bolji svijet, bolje vodstvo i slično, ali u biti nam odgovara status quo koji postoji svuda oko nas. Zašto?Razmislite malo. Većina ljudi se slaže kako vodstvo ove države nije dobro, kako su političari korumpirani i nesposobni. U redu, ali kako je moguće da skupina od nekoliko milijuna glasača, koji su svi redom divni i sposobni ljudi, za svoje vođe izabere skupinu nesposobnih pojedinaca? Probajmo ovako. Zamislite da u skupini od deset osoba imate devet poštenih pojedinaca i jednog nepoštenog. Kakve su šanse da u demokratskom procesu taj jedan preuzme vlast, to jest da se izdigne iznad mase poštenih građana? Slabe, gotovo nikakve. Njegove metode jednostavno ne bi imale učinka. Vjerojatno bi pokušao nekoga potkupiti, ali kako potkupiti poštenog čovjeka? Vrlo je vjerojatno da bi se dotični pojedinac jednostavno izgubio u masi i ne bi predstavljao prijetnju nikome. Jedino ljude koji se vode isključivo vlastitim sebičnim interesima i željama može se navesti do toga da na pozicije od javnog interesa biraju potpuno nesposobne ljude. I tu nije bitno da li se radi o materijalnim, ideološkim, političkim ili nekim drugim interesima.
"Hitler and Mussolini were only the primary spokesmen for the attitude of domination and craving for power that are in the heart of almost everyone. Until the source is cleared, there will always be confusion and hate, wars and class antagonisms."
Jiddu Krishnamurti
Politika je što se toga tiče u neku ruku jednostavna, jer jednostavno ne izađete na izbore i rekli ste više nego dovoljno, ali slično je i u svakom drugom području svakodnevnog života. Svi imaju ideje iza kojih stoje i čijih se pravila drže. Tako je jednostavno lakše. Komunizam ima sva riješenja, kapitalizam ima sva riješenja... Svi nude odgovore i svi znaju da su u pravu. Budimo realni, niti komuniste zaista zanima zašto je kapitalizam dobar, niti obrnuto. Problem nije u sustavima, nego u ljudima. Problem je isključivo u nama. Svaki sustav dobar je samo onoliko koliko i ljudi koji ga čine, a mi smo previše ograničeni gledanjem kroz granice vlastitih izmišljenih pokreta i ideja da bi spoznali stvarnost i istinu. Tako nam je sve jednostavno, jer stalno znamo što je "ispravno", a što je "pogrešno" i živimo u stalnom strahu da će naš "ispravan" način života nestati pod prijetnjom nečega što je drugačije i novo. Nažalost, kada i prihvatimo nešto novo, tada najčešće stvaramo samo još jedan novi sustav, novi pokret, novu ideju, novu ovisnost oko koje ćemo izgraditi čitav novi svijet, svijet u kojem će sve konačno "biti kako treba". Stavljamo to u knjige, izmišljamo nove ličnosti na kojima ćemo temeljiti naš novi život, dižemo nove spomenike... Kada se mislimo probuditi?
Mislite da nije tako? Tko je kriv za trenutačnu krizu i recesiju? Banke i bankari, naravno. Njihova pohlepa i izdavanje loših kredita dovelo je do svega, zar ne? Da, ali koliko ljudi mora biti pohlepno da bi uopće pohlepa jednog bankara, jednog najobičnijeg pojedinca unutar ogromnog sustava došla do izražaja? Kome trebaju tri auta, kuća s bazenom, tri gostinjske sobe za goste koji dolaze jednom u tri godine... Često se priča i o velikom broju poginulih u prometu. Traže se odgovori i krivci i donose besmisleni propisi. Kako je moguće da postoji propis kojim se obvezuje da u vlastitom automobilu morate zavezati pojas!? Nije li to suludo!? Naravno, tu su i dobri propisi o ograničenju brzine i količine alkohola, ali sve to nekako i ne djeluje previše. Javljaju se i nove tehnologije, pa tako postoji ideja da se čitav prometni sustav digitalizira i stvore auti koji bi se vozili sami i jednostavno ne bi nikako mogli udariti u ništa zbog nekakvog velikog skupa senzora. Zvuči fantastično, zar ne? Je li ikome ikada palo na pamet da nitko nikada neće poginuti u prometu ako jednostavno ljudi budu vozili odgovornije? Sad vjerojatno zvučim kao suludi idealist, ali nitko ne može osporiti da je to tako. Možete smisliti stotine propisa i napraviti tisuće novih tehnologija, ali ako netko želi pijan sjesti za volan i voziti 200 km/h, tada će to i učiniti, budite u to sigurni. Možete ići u drugu krajnost, pa zabraniti sve aute brže od 150 km/h, ili čak zabraniti vožnju auta uopće. To bi svakako riješilo problem, ali da se uopće stvore uvjeti da se tako nešto učini, ljudi bi se morali korjenito promjeniti, tj. morali bi u potpunosti izgubiti i samu želju da voze brze i opasne aute, a tada takva zabrana ne bi čak bila ni potrebna. Shvaćate? Promjena uvijek dolazi od nas samih. Ima za to i primjer. Kod nas se već probalo zabraniti alkohol za volanom. Sjećate se famoznog zakona o 0 promila? Sjećate se kako je sve završilo? Ljudi takvu promjenu nisu htjeli i zakon nije imao nikakvog smisla niti učinka.
Kao odgovor na sve što se događa oko nas stalno izmišljamo nove ideje i idole. I sada se to događa! Kriza je i svi upiru prstom tražeći krivce. Teorije o tajnim društvima i skupinama ljudi koji sjede negdje iza kulisa upravljajući svime nailaze na plodno tlo u takvim okolnostima. Možda je to zaista i istina, možda smo samo dio neke velike urote, ali to na kraju uopće nije bitno, jer to je nešto što je jednostavno tako kako je ukoliko i je istina. Rađaju se tako novi pokreti kao odgovor na mrski kapitalizam i sve što je prouzrokovao. Odjednom su taj kapitalizam i elita koja ga vodi krivi za svako zlo u svijetu. Krivi za ratove, za glad, za siromaštvo, za sve što ne valja i naravno da ćemo stvoriti novi pokret kao otpor našem "novom" neprijatelju kojega smo odjednom detektirali. Problem je jedino što smo mi stvorili takav kapitalizam, što se borimo protiv vlastitog izuma, protiv vlastite ideje koja, eto, nije ispala kako valja. A kako se borimo? Tako da stvaramo novu ideju i novi pokret, koji će ovoga puta biti kako treba, jer ipak smo ovaj put u knjigu napisali da će sve biti super. Jedino što još nismo učinili jest da postanemo svjesni kako smo sami krivi za svako zlo koje nam se upravo sada događa, kako smo sami krivi za sve što nam se ne sviđa u svijetu, ali za razvoj takve svijesti će valjda biti vremena u budućnosti, zar ne? Zato ćemo se sada zadržati na novim pokretima i idejama, to je ipak lakše. A što je s ljudima koji se možda ne slažu s nama? Budite ozbiljni, pa sasvim nam je jasno kako naš novi pokret ima sve odgovore i kako je naš novi put potpuno ispravan... Kada se uistinu mislimo probuditi? Svaki pokret je obična laž, svaka ideja je laž, ma kako god ju nazvali. Sve što nastaje iz sukoba i otpora prema nečemu je obična laž!
"Most people tell you they want to get out of kindergarten, but don’t believe them. Don’t believe them! All they want you to do is to mend their broken toys. 'Give me back my wife. Give me back my job. Give me back my money. Give me back my reputation, my success.' This is what they want; they want their toys replaced. That’s all. Even the best psychologist will tell you that, that people don’t really want to be cured. What they want is relief; a cure is painful."
Anthony de Mello
Promjena uvijek dolazi kada ju ljudi zaista iskreno žele, bez obzira da li ona bila pozitivna ili negativna. Svaki sustav je odraz ljudi koji ga čine, a svi ljudi su nažalost uvjereni kako je njihov sustav najbolji. Mislite da je Marx htio da komunizam prouzroči milijune mrtvih i toliku patnju? Mislite da su Friedman ili Keynes željeli svijet pun socijalnih razlika i stalnih kriza? Mislite da su Muhamed ili Isus htjeli da se ljudi ubijaju zbog religije? Nije problem u njima i njihovim knjigama, već u ljudima koji se s njihovim idejama poistovjećuju i pretvaraju ih apsolutnu istinu, a ako se za nešto vrijedi žrtvovati onda je to istina, jer ona je uvijek ispravna. Ljudi ubijaju sebe i druge zbog nekakve istine, žrtvuju se zbog istine, pa čak i lažu zbog istine. Ukoliko smo zaista uvjereni da je nešto ispravno, tada smo sve spremni učiniti za to, a to uzrokuje neizrecivu patnju svima koji se s nama ne slažu, svima koji imaju neku svoju istinu. I što učiniti? Kako promjeniti svijet? Nikako, ali možemo mijenjati sebe. Svijet koji imamo je sasvim OK, mi smo problem.
Djelić moga komentara na ovaj tekst svrstan je, mojom greškom, ispod teksta: "Što je Zeitgeist pokret?". Članak je izuzetno "pozitivno provokativan", naknadno ću se još komentarom javiti.
OdgovoriIzbrišiTko je kriv za trenutačnu krizu i recesija? Najčešće dvije riječi ''raubirane'' u sadašnja vremena: ''kriza'' i ''recesija''. Niti dan danas ne znam razliku ali znam da to nije isto. Ne bitno. Nije ova upitna rečenica polemika ni s tekstom, ni s tekstopiscem. Mene zbunjuje. Na zemaljskoj kugli je 6,5 milijardi stanovnika. Izračunali Amerikanci, a oni nikada ne griješe. Kažu, oko 5 % bogatih. To bi trebali biti oni koji nam ''kroje gaće''. Ako je tako, glupust. To bi bilo 650.000.000 x 5. Neka ih je samo 0,001 % a to je ''cifra'' od 6.500.000. Prihvatljivo. Negdje im moramo započeti i vjerovati. Naravno, ja ne mislim tu nabrojati i sve one koji nas tuku ili trebaju tući: policajce (interventne i bilo koje druge), marince, raznorazne čuvare revolucija, ostale. Ipak, i oni dijele sudbinu ostatka od još uvijek približnih 6,5 milijardi ljudi na svijetu. Što znači kriza i recesija za mene ili vas (koji spadamo u brojku 6,5 mld) a što je to za onih iz broja 0.01 ? Za nas znam. Vrlo kratko: gubitak radnog mjesta, gubitak egzistencije, gubitak …dostojanstva. Naravno ne ''trenutačno'' kako piše u tekstu. Uvijek se tu radi na dugi rok, za mnoge i suviše dugi. Što kriza i recesija znači za jednog prebogatog vlasnika lanca super trgovina – onaj iz brojke 0,01 % - koji je prije krize i recesije posjedovao 10 kuća (dvoraca), u toj krizi (kojoj je on odredio početak) ''izgubio'' 1. kuću (dvorac). Dali je za njega recesija završila kada se sa kućama (dvorcima) vratio na broj 10 a ''društveni oporavak'' započeo kada je 11. kuća (dvorac) bila samo stvar vremena ? Može li se od krize i recesije napraviti prosjek brojeva 6,5 milijuna i 6,5 milijardi? Svijet je već duboko ušao u duboke proturječnosti, antagonizme. Jedna od najvećih proturječnosti je i odnos ova dva broja – 6,5 milijuna naprama 6,5 milijardi. Krivac za trenutačnu krizu? Iskreno, samo djelomično svi. Samo djelomično. Netko, tko odlično poznaje povijest i tečno piše, kako zanimljiv članak: ''Proturječnosti kroz povijest i njihova razrješenja''. Još jednom, nije polemika ni s kim ni s čim. Članak je pun i prepun pravih stvari, biti će me još.
OdgovoriIzbrišiPS - ''izbrljao'' brojeve. No, u jima niti nije poanta koja preteže. Oprostite.
OdgovoriIzbrišiOdjednom su taj kapitalizam i elite koji ga vode krivi za sve što ne valja ?
OdgovoriIzbrišiPretežito, da. Koliko je to pretežito ? Puno … puno. Neka je ''kapitalizam'' ideologija, pa neka tako i ostane. Zbunjuje me ta riječ ''elite''. Ona bi značila i ''visokonaobraženi (visokoškolovani) ljudi'', a osobno takovih se ne treba plašiti. Da pače, poželjni su. Dakle, a u kontekstu i članka i moga komentara, ''elite'' = samo izabrani. Pišem o izabranima na predsjedničkim i parlamentarnim funkcijama zemalja, ti su bit. E, tih se plašim. Zašto ? Njihovo ''za'' ili ''protiv'', njihovo ''da'' ili ''ne'' , nije nikada rezultat odluke njihove desne ili lijeve polutke mozga. A nije niti naše, nas ostalih 6,5 milijardi. Pa, čijih tada ? Onih, koji ih plaćaju ili im pogoduju, izravno ili ne izravno. A, tko su ti ? Postavljam se u obranu onih 6,5 milijardi i odgovorno tvrdim: oni su ''elita'' (ona visokonaobražena), oni odgovor na to znaju.
Reći će vam kao iz rukava oni (pojedinci ili grupe) vlasnici jakih bombi, mnogobrojnih virusa, zagađivači Meksičkog zaljeva. Ima ih. No, tumačiti i elite kroz definiciju (moj izum): jedna planeta, jedna država, jedan sistem, jedna ideologija – naporno. Imamo mi našu Hrvatsku, naše stepenice, našu metlu za čišćenje uz iste. Siguran sam, imamo i što čistiti.
''Hipotetika'' je izuzetna ''stvar'' za filozofiranje, zašto je ne iskoristiti. Glasuje 5 milijuna Hrvata (točnost broja ne bitna) i pitanja u 2. grupe:
Grupa ''A'' - dali ste ili niste mogli utjecati na (''da'' ili ''ne'') na: Ustav RH, Izborne zakone RH, strategiju razvoja RH, privatizaciju u RH, monetarnu politiku RH. Odgovor prepuštam ''mašti'' svakog pojedinca.
Grupa ''B'' – dali ste ili niste zadovoljni (''da'' ili ''ne'') ustavnim rješenjima, izbornim rješenjima, rješenjima razvojne strategije, rješenjima privatizacije, rješenjima u monetarnoj sferi. Niti ''mašta'' se ne mijenja samo tako iz trenutka u trenutak.
Ne pošteno bi bilo reći da smo na Zemlji samo to mi, iznimka. To je tako samo kod nas. Već napisah, onih 5 milijuna ipak je dovoljno pametno da ne bi povukli niti dim od tako smotane cigare. A, pokušava nam se servirati.
Dali su kapitalizam i elite koje ga vode krive za sve što ne valja ?
Nije čak toliko niti poanta u upiranju prstom. Tko je kriv, tko nije? Manje bitno. Bitna je svijest. Svijest kako svi u biti znamo što je dobro. Svako od nas u sebi ima sposobnost da u bilo kojem trenutku, u bilo kojoj situaciji učini ono što je apsolutno ispravno. Jedino potrebno je potpuna svijest o situaciji u kojoj se nalazimo. Svijest oslobođena od bilo kakvih prijašnjih ocijena i koncepata poput kapitalizma, kršćanstva, komunizma, ili bilo čega. Svi ti koncepti imaju svoj set pravila koji ograničava izbor, koji zabranjuje određene postupke. Tako se ne može doći do stvarnosti ni do potpune svijesti o značenju nečega i postupku u nekoj situaciji. Potrebna je potpuna sloboda od bilo kakvih utjecaja iz prošlosti.
OdgovoriIzbriši"Jedino potrebna je potpuna svijest o situaciji u kojoj se nalazimo."
OdgovoriIzbrišiNajčešće pitanje je - a za vrijeme kriza, recesija , depresija , represija – kako dalje ? Ne samo moja (moji komentari), konstatacija je uvijek ista: Prioritetno utvrditi gdje smo sada. Osobno ništa protiv "sarme"(kupus + meso). Pa i tu postoje čisti vegetarijanci i čisti mesožderi. Utvrditi tu sadašnjost (svijest o tome gdje smo sada) i nazvati to "složenac" od Dobra i Zla, a ne nabrojati ono "dobro" ili "zlo",krenuti u budućnost ? Strah me je, na taj način, iste. Mene osobno, uz sve ostalo, izuzetno me drži ova zadnja rečenica. "Potrebna je potpuna sloboda od bilo kakovih utjecaja iz prošlosti". Predpostaviti je da to vrijedi i za vrijeme "i od stoljeća sedmog"!
Problem je jedino što smo mi stvorili takav kapitalizam, što se borimo protiv vlastitog izuma, protiv vlastite ideje koja, eto, nije ispala kako valja. A kako se borimo?
OdgovoriIzbrišiMislim da je lakše i jednostavnije sicirati žabe nego pojedine riječi (pojmove) iz bilo kojega teksta. S riječju na djela. Za mene ne dostaje opisni pridjev – kakav ''kapitalizam'' ? Period trajanja kapitalizma je dug: imperijalni kapitalizam, pa, valjda obični kapitalizam, sada je liberalni kapitalizam. Ima li ih još ? Sada neumitno traje ''liberalni kapitalizam''. Oni, kojima on pogoduje skloniji su nazvati ga ''tržišni kapitalizam''. Mi, koji ga osjećamo i na vlastitoj koži i u praznom stomaku, skloniji smo definiciji ''divljeg kapitalizma''. Bio on liberalni, tržišni ili divlji kapitalizam, njegov početak (nastanak) jasno se zna. Poznati su i ''osnivači'' – od Predsjednika koji glumi kauboja preko Čelične ledi a uz pomoć Mihaila vagabunda s Istoka. Ne znam koliko ali, preko noći, samo u VeBi stotine tisuća rudara ugljena ostadoše bez posla. Čudan im neki ''vlastiti izum'' proizašao im iz čudne im neke ''vlastite ideje''. Ili griješim? Možda ih baš nitko nije pitao o baš ni o čemu! Neka povijest sudi. Ali, imamo mi našu Hrvatsku i našu 1991. godinu kada smo je stvorili. Zato da nas u tili čas bude 320.000 ne zaposlenih? Zato da ono čime smo svi raspolagali bar na papiru (''društveno'') također preko noći postane pojedinačno vlasništvo i k tome i tuđinsko? Ne vidim većinu od 5 milijuna građana Hrvatske u takovoj ''vlastitoj ideji'' i s takovim ''vlastitim izumom''. Ja sam samo iznosio svoj osobni stav: čiji to izumi pretežito nisu bili i čije to ideje pretežito nisu bile. A, tko su ti pojedinci (ogromna manjina) čije to ''ideje jesu bile'' i čiji to ''izumi jesu bili''. Uzroci i povodi, te manjine, a za takove ''ideje'' i ''izume'', neka ostane kao tematska cjelina za sebe.
Naravno, za nas ogromnu većinu i nije ispalo kako valja.
Ne može se zavesti milijune ako oni u dubini nisu psihološki spremni ili čak očekuju da budu zavedeni, to jest povedeni, kako se to ponekad postavi.
OdgovoriIzbrišiZaveden...poveden...prinuđen...prevaren... kojih li razlika?
OdgovoriIzbrišiŠto nije moguće prisilom, nasiljem i lažima, moguće je primjenom ljubavi i istine.
OdgovoriIzbrišiManje je bolno i donosi manje nemira, a nejasno je jedino zbog čega se ljudi libe voljeti.
Zbog srama - nemoguće.
zbog ponosa - još besmislenije.
Ostaje jedino neznanje.
Ne ljubimo zato što živimo u neznanju.
Od malih nogu nas uče kako da zadržimo ili uvečamo materijalne vrijednosti.
A o tome kako da ljubimo jedni druge uči nas samo jedna jedina zapovjed, druga od dvije glavne zapovjedi.
Vjerojatno svi ti učitelji misle kako je to samo po sebi jasno, a eto nije.
Treba ponavljati i govoriti ponovo i opet, o bitnosti ljubavi i važnosti integracije te biti u sveukupni život, ali ne zato što mi nešto trebamo mijenjati, nego što sebe trebamo prilagoditi onome što jest.
Pročitao sam većinu (mislim sve) postove "Lijepe naše hraniteljice". Od mene – ocjena pet. Malo sam zatečen gornjim komentarom a na temu ljubavi. Potpuno iskreno, poruku prve rečenice nisam shvatio. Kako sam uvjeren da su "prisila", "nasilje" i "laž" sredstva u rukama (moćima) apsolutne manjine, da li je to nešto u stilu "… tko tebe kamenom, ti njega …" ?
OdgovoriIzbrišiI te kako je bitno govoriti o bitnosti ljubavi. Roditelj sam i imam roditelje. I to isto vrijedi za onih ostalih 6,5 milijardi stanovnika na Zemlji. Ljubav im nije ne poznata emocija. Niti ona prema drugom spolu, niti ona prema kućnom ljubimcu, niti prema susjedu, niti prema komšiji, niti prema … !
Prilagoditi sebe onome što jest ? Čitao sam jedan članak, niti bezazlen, niti ne moguć. Mogao bi se svesti pod naslov: Kako unutar svakoga pojedinca stvoriti mu virtualnu svijest i virtualnu podsvijest. Znam, ovdje se ne radi o tome. Muči me samo jedna riječ – "prilagoditi se". Javlja se uvijek u kontekstu jedne ili dvije slično intonirane rečenice: "Za sve smo si sami krivi. Nije na nama da išta mijenjamo, na nama je da se sami mijenjamo (prila-
gođavamo)".
Prilagodba i promjena nije isto, niti približno.
OdgovoriIzbrišiNe vjerojatno, nego sigurno – to nije isto. No, Oni koji nam upućuju "… jednu ili dvije slično intonirane rečenice …", za Njih je to bez značaja. Hoću li se "promijeniti" ili "prilagoditi" - baš ih briga. Bitno im je da te taktove polagano usvajam i po njima se njišem.
OdgovoriIzbrišiNije problem u pomanjkanju ljubavi kod onih koji ne raspolažu velikim materijalnim vrijednostima(ukoliko su mentalno zdravi), oni ljubavi imaju jako puno, kako prema sebi, tako i prema drugima.
OdgovoriIzbrišiProblem je u ljudima koji su uronili u obilje materijalnih vrijednosti, a izgubili bit ljubavi(postepeno gube i racio).
To je poput svojevrsne vage-na jednoj strani više, a na drugoj strani manje.
Teško je održati balans, tko to uspije, uistinu je sretan.
Prilagodba je naša osuda, jer prirodni svijet je ovakav kakav je, a mi smo sa svojim promjenama neprilagođeni.
Odudarajući od prirode postajemo devijacija te iste prirode. Život i sve vezano za život, djeluje tako da devijaciju uklanja.
Virtualnu svijest možemo dograđivati pišući u virtuali, ali ta svijest nikada neće nadići stvarnu svijest(ono što oduvijek jest).
Život se iskustveno obogaćuje kroz nas, a baš tako i virtualna svijest postepeno dograđuje svoj virtualni prostor.
Taj virtualni spoznajni svijet,samo je maleni segment sveukupnog misaonog svijeta.
Ništa ne nestaje, a da ne ostavlja baš ništa iza sebe, tako i misao putuje kroz vrijeme i prostor.
Ponekad ona misao koja je bila puno prije ovog vremena, ko čarolijom dođe unutar našeg uma, a ponekad naša misao dođe unutar misli u prošlost i time dokazuje jednu bit stvarnosti, a ta je da misao putuje brzinama puno većim od brzine svjetlosti.
Zato smo najsigurniji kad mislimo pozitivno.
Tko zna što sve pozitivnom mišlju možemo ostvariti?
Govori mi nešto da se "odmaknem" od ove teme. Ljubav zna biti zamka. Ljubav me još uvijek i drži. Draže bi mi bilo da se diskutira o nekoj ljubavnoj pjesmici, nazovimo je: "Lupi petama i reci sve iz ljubavi za 200 hrvatskih mušketira". Možda su tom ljubavlju neki i osupnuti, oni koji su u posljednje vrijeme previše u muvingu oko Varšavske. Osupnuti po …rebrima. Drago mi je da ovaj komentar razluči one koji raspolažu s jako puno ljubavi (za sebe i za druge) od onih "uronjenih" u silna materijalna dobra koji imaju jako malo ljubavi (za sebe i za druge). Nedostaje, tek, sitnica ili dvije. Kojih je to puno…puno više a kojih puno… puno manje? U mnogim permutacijama definicija i izraza iz "oblasti" oblika društvene svijesti, nigdje odgovora na pitanje: Kako ta šačica ljudi (u odnosu na 6,8 mld žitelja Zemlje), bez ljubavi a uz postepeno gubljenje "razuma", steče, zgrnu ta silna materijalna bogatstva? Biološka evolucija čovjeka je vrijeme bez ograničenja. Ona traje. Evolucija društva, civilizacija traje stoljećima. Participiramo li, koliko toliko, svi ravnopravno u toj evoluciji ? Da li je jedini problem današnjice to što se "ne prilagođavamo" i "ne mijenjamo" ? I to upravo Mi, nas ogromna većina koji raspolažemo s puno ljubavi i ne gubimo racio.
OdgovoriIzbrišiLjubav sama po sebi nije smislena u materijalnom svijetu, ako iz ljubavi ne proizlazi akcija.
OdgovoriIzbrišiPozitivna energija na taj način kreira i usavršava ovaj naš materijalni svijet.
Duhovni svijet je na pomoći materijalnom svijetu samo onda kada mi to svojevoljno i kroz slobodnu volju prihvaćamo.
U tom smislu su suodgovorni za negativna zbivanja svi oni koji nešto znaju, a ta svoja znanja ne prenose na one koji ta znanja nemaju i zbog tog neznanja lutaju lišeni duhovnosti-lišeni dobra, utapajući se postepeno porobljeni prolaznim materijalnim vrijednostima.
Ako se svrstavamo u većinu od 6,5 milijardi ljudi, onda je pravo čudo što svim tim silnim znanjima ne uspjevamo probuditi one "uspavane" i zabludjele.
Vjerojatno ne radimo na pravi način.
Najbolje bi mogli "otvoriti oči" svima "uspavanima", upravo oni koji su se imali tu sreću razbuditi(multimilioneri koji su odbacili materijalne vrijednosti i žive skromno).
Jedan od njih, multimilioner iz Austrije, a koji je na pitanje ljudi iz bogataškog svijeta;zbog čega je odbacio život u raskoši, odgovorio jednostavnim riječima, nešto poput; sada tek osjećam pravi život.
Naših 200 mušketira, predvodnika liberalne tržišne ekonomije, zamišljaju stvarnost u kojoj oni spašavaju 4,5 miliona građana Lijepe naše,kao omogućuju im egzistenciju, a realna stvarnost svih drugih je takva; da većina građana u takvoj stvarnosti gube najljepše godine svojeg života.