Nedavno sam na HRT2 gledao prijenos sjednice Sabora. Tema je bila obrazovni sustav, a pričalo se o svemu, od udžbenika do programa, pa čak i o školskim torbama. Ta rasprava na kraju završava glasanjem i donošenjem određenih propisa i zakona. Ti propisi i zakoni zatim se primjenjuju u praksi i dobijemo obrazovni sustav koji odgaja čitave generacije Hrvata. To je sistem po kojem funkcionira sve. A sad, pogledajmo što dobijemo kada sve to pojednostavimo. Imamo preko 150 zastupnika u Saboru, od kojih dobar postotak ne dolazi na rasprave, ali to je neka druga tema, i oni odlučuju o sudbini cijele zemlje, barem ja to tako vidim pošto smatram kako sudbina svake zemlje leži u rukama djece. Tko su ti ljudi?To su tzv. "profesionalni političari" i pripadnici političkih stranaka koje se redovito bore za prevlast. Ukratko, to su ljudi koji ne znaju gotovo ništa o obrazovanju, dječjoj psihologiji, pedagogiji i ostalim stvarima koje bi trebale biti važne kada se planira budućnost jedne nacije. E, ali zato pokazuju zavidno znanje kada se priča o tome koja nakladnička kuća izdaje koji udžbenik i kako se netko mogao usuditi dati posao jednoj ako ga može eventualno dobiti i ova druga. Naravno, onda se povlače i teme koliko točno "poticaja" može neki nakladnik dati određenom ravnatelju ili profesoru, a da to ne bude previše korumpirano, koliko nam točno različitih vrsta udžbenika iz matematike treba i da li je u redu da roditelji formiraju savjete i sami odlučuju po kojim će im knjigama djeca učiti gradivo!?! Da, upravo zato smo i izgradili toliko škola i zaposlili toliko profesora, da bi roditelji sami rekli što im paše za djecu, a moramo i crkvu pitati o tome da li je u redu da djete od 13-14 godina zna što je to kondom i da li mu smijemo objasniti kako ga roda nije ubacila kroz dimnjak.
Situacija je u suštini jednostavna. Imamo nekoliko nakladnika koji rade par udžbenika i određeni financijski kolač koji moraju podijeliti među sobom. Zapeo sam toliko za udžbenike jer je to ono o čemu se pričalo gotovo sat vremena koliko sam gledao raspravu, a nakon toga sam jednostavno morao promjeniti program. Kako to da se uza sve službenike i ministarstva još uvijek događa da imamo po nekoliko udžbenika za isti predmet koji u suštini sadrže isti sadržaj? Da li je to samo meni mrvicu apsurdno? I kako to da se gledajući TV stvara dojam kako su jedini problemi našeg obrazovnog sustava u udžbenicima, vjeronauku i spolnom odgoju? Kada bi to zaista bilo tako, hrvatsko obrazovanje vjerojatno bi bilo u samom svjetskom vrhu!
Problemi su puno dublji... Krenimo prvo s ocjenjivanjem. Djecu koja su sa 6-7 godina tek počela razvijati određen karakter počinje se indirektno svrstavati u nekakve grupe. Oni koji dobiju 5 su jako pametni, a oni koji dobiju 2 ili 3 eto baš i nisu!? Nije li isključivi cilj obrazovanja djecu nešto naučiti? Da li je znanje za 2 dovoljno kako bi se kvalitetno uspjelo u životu? Ako je, zašto onda uopće imamo ocjene do 5? Nije li cilj promovirati zajedništvo i razvijati neko logičko razmišljanje na razini kolektiva? Možda razmišljam malo utopistički, ali nije mi jasno čemu se djecu mora neizravno djeliti po nekakvoj pameti ili gluposti. Zadatak obrazovnog sustava trebao bi biti da se svu djecu nauči svemu što je potrebno da razviju samostalno razmišljanje temeljeno na ispravnim vrijednostima. Naravno da će uvijek biti onih koji će biti urođeno inteligentniji i sposobniji, ali takve treba uklopiti u kolektiv jednako kao i one koji su možda ispodprosječno sposobni. Mehanizmi za poticanje i razvoj nečijih viših sposobnosti ili pomaganje onima koji zaostaju trebaju biti osmišljeni individualno, ali ono osnovno potrebno za obrazovanje treba uvijek biti isto za sve, bez podijela na prosijek od 1 do 5. To što netko padne razred sigurno mu neće pomoći da se kroz ostatak života osjeća uspješnije, a neće ga niti pretvoriti u korisnijeg člana društva.
Dalje, kakve su metode kojima se uči djecu. Što nekome vrijedi da zna čitav niz besmislenih podataka ako ih u praksi ne može niti zamisliti. Dok je prethodni odlomak bio usmjeren prvenstveno na osnovno obrazovanje, ovo je puno bitnije za srednje obrazovanje. Kao netko sa završenom elektro-tehničkom školom možda i najbolje znam o čemu govorim. U ovom trenutku mogao bih vam nabrojati preko stotinu različitih spojeva, elektro-motora i raznih uređaja, ali ne bih vam mogao reći ništa, ali zaista gotovo ništa, o načinima na koje ih možemo iskoristiti. U biti, čisto sumnjam da bih ijedan od tih spojeva mogao prepoznati u stvarnosti. Razlog je jednostavan - nisam ih nikada ni vidio. Manjak prakse je velik problem kada se pokušavate obrazovati u nekoj konkretnoj struci, pogotovo tehnološki orjentiranoj.
Profesori. Ima svakakvih profesora, dobrih i loših, jednako kao što vrijedi općenito za ljude. Ovdje ne bih ulazio u to već želim generalno reći kako se zanimanje profesor kod nas jako malo poštuje. To se prvenstveno odnosi na osnovnoškolske i srednjoškolske profesore, oni fakultetski su sasvim druga priča. Plaće su nedovoljne, radni uvjeti loši, a i sredstva za sam rad nedostatna. Ljudi od kojih se očekuje da svojim direktnim radom oblikuju budućnost zemlje trebali bi po meni imati izuzetno visok status u društvu. Možda griješim, ali čini mi se da to kod nas nije tako.
Opremljenost obrazovnih ustanova je također jedan izuzetno bitan faktor. došli smo u 21. stoljeće i tehnologija napreduje jako brzo. Najučinkovitiji način da se prati razvoj novih tehnologija je preko interneta, a da ne govorim da je internet najveći izvor svih mogućih informacija na svijetu. U jednom od prijašnjih postova pisao sam o tome kako moj mali susjed na informatici više koristi olovku i bilježnicu nego tipkovnicu i miš. To je nedopustivo. Dijete koje već tri ili četiri godine ima informatiku kao obavezan predmet mora se znati služiti svim osnovnim funkcijama kompjutera i interneta. Moj mali susjed nažalost ne zna sam ni igricu instalirat. Još tužnije je što su im učionice navodno dosta dobro opremljene. Tu se nadovezujem na prethodni odlomak, jer sva oprema svijeta nije dovoljna ako profesoru nitko nije objasnio što da s njom radi, a očito je tu problem upravo s profesorom, bez obzira da li je direktno njegova krivica, to jest ne da mu se, ili ga jednostavno nisu obučili da radi svoj posao najbolje što može.
A visoko obrazovanje? To je priča za sebe. To je ustvari priča koja sve navedeno u prethodnim odlomcima sjedinjuje u jedan veliki problem. Profesori su najblaže rečeno prosječni, čast izuzecima, opremljenost nikakva, barem koliko sam ja upoznat, a metode učenja i predavanja svode se na nabrajanje knjiga i informacija koje najčešće nemaju nikakvu primjenu u stvarnom svijetu. Praksa ne postoji, osim kao pet slova u indeksu. Naravno, sve se tu razlikuje od fakulteta do fakulteta, ali čini mi se da generalna ocjena nije prolazna. O plaćanju faksa nećemo sad reći ni riječ, to je tema za zaseban članak.
Ovo su samo neki od problema. Nismo se ni dotakli nekih bitnih stvari kao što su sport u školama, općenito nekakva odgojna funkcija, koja je danas dosta bitna zbog velike zaposlenosti roditelja, nismo ništa rekli ni o projektu državne mature, koji mi je sve manje jasan što više slušam o njemu, a slušam o njemu već barem 3 godine. Ipak, postoji nešto s čime možemo biti sretni: imamo mnogo udžbenika udžbenika od više nakladnika, koji svake godine izlaze u novim šarenim bojama! Ne znam koliko se toga u godinu dana može promjeniti u uzbudljivom svijetu osnova fizike ili matematike, ali svakako je bitno da se barem u zbirkama zadataka promjene brojevi, pa makar to roditelje koštalo pola kućnog budžeta. Nakladnička industrija ipak je jedan od temelja hrvatskog gospodarstva. Znaju to i političari u hrvatskom saboru, šteta što ne znaju barem toliko i o obrazovanju. Ova tema je prekomplicirana da bi stala u jedan mali članak, pa izvinite ako sam nešto propustio ili možda previše općenito izložio. Uskoro ćemo nastaviti s ovom temom, jer smatram da ako će se ikada ostvariti nekakav "novi svijet" i provesti "ideje za redizajn civilizacije" kako stoji u naslovu bloga moramo prvo pružiti najvišu kvalitetu obrazovanja svakom djetetu na svijetu, a ne vjerujem da će to ikada biti moguće dokle god o tim pitanjima odlučuju nekompetentni ljudi koje vode neki sasvim drugi interesi.
"An education isn't how much you have committed to memory, or even how much you know. It's being able to differentiate between what you know and what you don't."
Anatole France
"Education is a better safeguard of liberty than a standing army."
Edward Everett
"Education is a social process. Education is growth. Education is, not a preparation for life; education is life itself."
John Dewey
"Education has produced a vast population able to read but unable to distinguish what is worth reading."
G. M. Trevelyan
Odličan tekst za svaku pohvalu ide na wall od fejsa :-)
OdgovoriIzbriši...nadodao bi još jednu natuknicu s kojom bi se dalo pozabaviti u školstvu i obrazovanju, a to je ''tehnika brzog čitanja'' koja bi u startu zamjenila onu tehniku sa prstom :-)
Slažem se u potpunosti. Ja bih ubacio i vedsku matematiku također, a pozabavio bih se i nekim stvarima korisnim za život u nekom posebnom predmetu. Na primjer: kako nešto posaditi? kako obrađivati drvo i kamen? kako prepoznati različite biljke? kako loviti ribu? itd. Djeca ionako uživaju u takvim stvarima, a da ne spominjemo koliko je to dobro za zdravlje i razvoj logičkog razmišljanja!
OdgovoriIzbrišiSve je to u redu i kristalno jasno ljudima koji gledaju na stvarnost otvorena uma.
OdgovoriIzbrišiČinjenica je da je teško manipulirati osvještenim i znanjem "nahranjenim" mladim ljudima.
Već je i sada teško manipulirati,iako su mladi ljudi preokupirani nametnutim im videoigrama i raznoraznim nevažnim šoubiz umjetnim vrijednostima,počinju se, usprkos takvom sofisticiranom oružju porobljavanja, buditi i gledati stvarnost jasnih pogleda.
Danas u svijetu ima jako puno indigo i kristalno bistre djece,a zamislite onda osjećaj jednog učitelja koji shvati da pred njime stoji učenik koji je već potpuno svjestan nekih događaja, promjena i pojava, iako je nekoliko desetaka godina mlađi.
Nije ni učiteljima danas baš lako.
odličan osvrt na hr obrazovanje. od njega ne treba očekivati ništa osim papira. pa imamo puno ljudi s papirom a bez znanja i kompetencija. zato i je tako kako je.
OdgovoriIzbrišipovremeno se javlja puno halabuke oko raznih tema pa tako i ove ( čak ciklički redovito) ali zapravo pomaka nema.
povjerovat ću kad vidim da se u nas i jedan faklultet može završiti virtualno, tj. online.
mogu tako studirat u americi ali ne u hr, ali to osim vlastite zadovoljštine nije baš korisno jer se pol toga kod nas ne prizna. a gdje je tek verifikacija praktično stečenih znanja gdje ljudi koji nikad nisu bili na nekom svučilištu mogu tim putem potvrditi svoje kompetencije...
ovdje je jedini spas brinuti se za vlastiti mozak sam i stalno nešto učiti. izvor se uvjek nadje.
U među vremenu vjerojatno ste pročitali "spasonosno" im rješenje: spojiti fiziku, kemiju i biologiju.
OdgovoriIzbrišiPolitiku i političare hitno skinuti s pijadestala globalnih društvenih vrijednosti!