Mnogo je pokazatelja po kojima smo mi, ljudi, kao civilizacija još jako primitivni. Vjerojatno najočitiji takav pokazatelj je problem gladi u svijetu. Kada ne bismo bili dovoljno tehnološki napredni da proizvedemo dovoljno hrane za cijelu populaciju, to bi nas svrstalo nisko na nekoj ljestvici civilizacijskog razvoja, ali bi, pretpostavljam, to bilo možda lakše za progutati, jer eto, jednostavno ne znamo, nemamo metoda, znanja, tehnologije i sl. Međutim što onda reći za sadašnju stvarnu situaciju u kojoj imamo znanje, tehnologiju, resurse, a velik broj ljudi je i dalje gladan? Kako uopće opisati razinu civilizacije u kojoj si ljudi međusobno uskraćuju hranu opravdavajući to ekonomskim sustavom i doktrinama kao da su iste neki prirodni zakoni koji se ne mogu promijeniti? I koliko smo zaglibili u bespućima slobodnog tržišta da se ne možemo popeti na prvu stepenicu globalnog društvenog razvoja koja bi značila da smo barem osnovnu ljudsku potrebu – hranu (o pitkoj vodi drugom prilikom) – stavili iznad bilanci, profita, margina i ostalih nebuloza kojima smo sami sebe porobili?Tražeći odgovore i potvrdu sumnji u besmislenost i bespotrebnost gladi u današnjem svijetu, naišao sam na zanimljivu knjigu: "World Hunger: 12 Myths", koja je originalno izdana 1986. godine, ali je imala nova izdanja i nakon toga. Na kraju članka je link na sažetak, a ukratko kaže slijedeće:
Na svijetu ima dovoljno hrane da svaki čovjek svakoga dana dobije 2kg (uključene žitarice, voće, povrće, sve). Problem je što si mnogi to ne mogu priuštiti.
Priroda i prirodne katastrofe nisu krive za glad. Kada potres strese Haiti ili tsunami Aziju, pa nastanu humanitarne katastrofe, nije tome kriva priroda jer su ljudi i prije toga živjeli lišeni posjeda, u dužničkom ropstvu i radili za smiješan novac, a sada to samo izlazi na vidjelo. Prirodne katastrofe znače glad samo za siromašne.
Kada zimi umiru beskućnici po gradovima, teško je za to kriviti hladnoću, a isto vrijedi i za glad. Krivac je ekonomski sustav koji ne pruža svima iste uvjete i društvo koje ekonomsku korist stavlja ispred zdrave pameti.
Prenapučenost je problem u mnogim državama, ali ona nije uzrok gladi, već još jedna posljedica nejednakosti u društvu, društvu koje lišava ljude, a posebice siromašne žene, ekonomske perspektive i sigurnosti. Brzi rast stanovništva i glad obilježja su zemalja u kojima su posjed zemlje, posao, edukacija, zdravstvena skrb i mirovinsko osiguranje izvan dohvata većine ljudi.
Borba protiv gladi ne uzrokuje onečišćenje okoliša. Većina onečišćenja pesticidima, deforestacije i slično djela su velikih korporacija koje svoje proizvode plasiraju u razvijenim zemljama. Uvođenje novih poljoprivrednih tehnologija u nerazvijene zemlje samo po sebi neće postići ništa u suzbijanju gladi jer višak proizvedene hrane neće imati tko kupiti. Obično je u zemljama koje su imale poljoprivrednu reformu i uvele nove tehnologije rastao izvoz hrane, a broj gladnih je ostao isti ili se čak povećao.
Veliki posjedi i farme nisu uvijek najbolje rješenje i nisu uvijek najproduktivniji. Redistribucija obradivih površina u mnogim bi slučajevima rezultirala povećanom proizvodnjom i direktnim smanjenjem broja gladnih. Studija Svjetske banke kaže da bi se u sjevero-istočnom Brazilu tim potezom povećala proizvodnja za 80%.
Slobodno tržište kao čimbenik distribucije dobara može istrijebiti glad jedino kada je kupovna moć veoma disperzirana. Tu bi ključnu ulogu trebala imati država koja bi svojim mjerama putem poreza, kredita i zemljišnih reformi trebala disperzirati kupovnu moć prema siromašnima. Privatizacija i deregulacija tržišta sigurno nisu korak u tom smjeru. Promicanje slobodne trgovine kao rješenja za problem gladi potpuni je promašaj, ako je ikada netko i povjerovao u to. Veliki je broj primjera u kojima se glad u nekoj državi proširila nakon pristupanja NAFT-i, WTO-u i slično.
Pogrešno je misliti da su gladni ljudi pasivni pa su zato gladni i siromašni. Kada netko nema hranu, preživljavanje iziskuje veliki napor. Da su siromašni uistinu pasivni, ne bi niti preživjeli. Po cijelom svijetu od zapatista u Meksiku do Landless People's Movementa u Južnoj Africi, gdjegod ljudi bespotrebno pate javljaju se pokreti za promjene. Ljudi će se nahraniti ako im se to dozvoli. Ne treba im pomagati, treba samo ukloniti prepreke koje im namećemo, počevši od MMF-a, pa nadalje.
Međunarodna pomoć radi izravno protiv interesa gladnih, a u korist postojećih elita. Ako se stvarno želi pomoći neka se s tim novcem otplaćuju ogromni dugovi zemalja trećeg svijeta. Svi mi sretnici u razvijenijem dijelu svijeta ne profitiramo od stvaranja kaste izgladnjelih koji su spremni raditi za šaku riže dnevno.
Ukratko, problem gladi u svijetu je stvaran. Oskudica hrane koja bi mogla biti jedini opravdani uzrok gladi – ne postoji.
Nenad Šarlija
Više na:
http://www.foodfirst.org/node/1480
http://www.kontra-punkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=54623&topic=69
"If you can't feed a hundred people, then just feed one."
Mother Teresa
"A hungry man is not a free man."
Adlai E. Stevenson
"It's really very simple, Governor. When people are hungry they die. So spare me your politics and tell me what you need and how you're going to get it to these people."
Bob Geldof
"The right time to eat is: for a rich man when he is hungry, for a poor man when he has something to eat."
Meksička
Meni je jako žao što dragim ljudima moram kontrirati na ovakve članke no ne ljutite se proizlazi dobro iz svega toga .
OdgovoriIzbrišiOdavno sam pronašao rješenje i radim na tome, a u prilog ide moja vegetarijanska prehrana koju namjeravam u skoroj budućnosti napustiti te se hraniti isključivo energijom Sunca.
Citirat ću jednog Indijca koji već 14 godina ne jede i ja mu vjerujem, pa kaže:
Problem je prehraniti stanovništvo, naš planet je zagađen, imamo ekološke katastrofe, prirodni okoliš je narušen, svijetom vladaju politički nemiri, političari ne donose mir nego sukobe s drugim političkim liderima. Nema mira na našem planetu. Najlakši način bio bi kad bismo svi bili složni.
Zbog toga što jedemo različitu hranu, stvaramo različite vibracije. Kad bi Sunce bilo hrana svima nama, naše bi vibracije bile iste, bili bismo složniji i među nama ne bi bilo sukoba. Nastupio bi prirodni svjetski mir. Hrane u svijetu sve više nedostaje - gledanjem u Sunce i to bi se rješilo. Mi jedemo sve više zbog čega naše tijelo pati. Našem tijelu nije potrebna sva ta hrana koju jedemo. Tim nepotrebnim hranjenjem sami stvaramo probleme. Dokazano je da poput životinja i ptica koje jedu malo i rijetko, ne hrane se po šest mjeseci ili godinu dana, isto to mogao bi preživjeti i ljudski organizam...
Ukoliko Vas zanima kako se hraniti Suncem i ako želite naučiti više o ljekovitosti Sunca isto možete saznati koristeći google pa upišite ''gledanje u sunce'' ili Sungazing, i možete posjetiti moju stranicu koju sam prilagodio HR govornom području www.solarni.korisnik.com
@ Šarlija: nadam se da sam namjerno potaknut sa ovim tekstom. :-)
Sada se postavlja logično potanje:zašto su ljudi takvi, zašto su gori od one narodne; "čovjek je čovjeku vuk"?
OdgovoriIzbrišiMišljenja sam da je čovjek čovjeku gori od vuka, a takav je, baš zbog činjenice da uništava(činjenjem il' nečinjenjem) drugog čovjeka, iako to nije nužno za njegov vlastiti opstanak(poput nužnosti kod životinja).
Koji bi mogli biti razlozi?
-Egoizam je prvi razlog.
-želja za uzdizanjem nad drugima.
-želja da se što jeftinije kupi ono što se želi posjedovati.
-manjak osvještenosti ili duhovnosti.
Pogledom na trenutno stanje u svijetu,čovjek nije zaslužio baratati civilizacijskim dostignućima današnjice.
Globalno gledajući, još uvijek smo na razini osvještenosti tek malo iza srednjeg vijeka.
Znači; kasnimo podosta.
Hoće li nas duh života kazniti zbog neizvršavanja uloge čuvara života na ovome svijetu,ako se ne promijenimo, zasigurno ćemo saznati.
@Bratić
OdgovoriIzbrišiKada bi se unutar postojećeg ekonomskog sustava uvela praksa hranjenja energijom Sunca, bio bi uveden porez na Sunce kojeg ne bi mogli svi plaćati. To je ono što sam želio reći. A što se tiče same teorije da čovjek može živjeti bez unošenja hrane u organizam, moram reći da sam najblaže rečeno vrlo skeptičan. Mislim da bi za takvo što bile potrebne velike evolucijske promjene u čovjekovom organizmu za koje je obično potrebno jako puno vremena, a i tada bismo vjerojatno postali sasvim nova vrsta. U svakom slučaju sviđa mi se onaj dio koji govori o tome da ljudi previše jedu, oni koji si mogu priuštiti hranu, naravno. Pa ti predlažem da za početak svoje prosvjetiteljske napore usmjeriš na način da ukažeš ljudima da nije potrebno toliko jesti. Malo mi se ćini preambiciozno objašnjavati ljudima koji se svaki dan prejedaju (svi mi) da im hrana uopće nije potrebna, čak i kada bi to bilo točno.
Stoljećima duga evolucija koja je dovela do ubrzanog razvoja nauke i tehnike, danas na početku 21 vijeka nam je otvorila mogućnost realizacije najvećeg sna cijelog čovječanastva, konačno smo u stanju ispuniti potrebe svih ljudi svijeta, a najveći i najteži dio tog posla prepustiti strojevima i mašinama koje smo i stvorili upravo iz tog razloga. Umjesto toga međutim, upali smo u globalnu financijsku krizu bez presedana čiji su glavni uzroci sustavne naravi. Suprotno svakoj logici, za povijesni korak ljudske civilizacije nam nedostaje novca iako ga na svijetu nikad nije bilo u većim količinama.
OdgovoriIzbrišiSustav Alternativne Valute Crom: Poziv Na Suradnju U Izgradnji Održivog Društva
Ima tu nešto! Nahranimo se energijom sunca (svi putnici), uđemo u solarni brod ili solarni avion (članak O. Burića) i ... evo nas i višlje i dalje od planiranog. Iz iskustva znam: što na plaži duže ležim to me Sunce više opeče a ja što više izgladnim. Rezultat: prebacim ona potrebna nam 2 kilograma hrane "čas posla".
OdgovoriIzbrišiMožda je zasaditi golf igrališta recimo krumpirom jedno od rješenja. Koja dobra parcela i Dinamov stadion. Ili, kako na mjesta ministara poljoprivrede dobiti sposobne ljude radi boljeg riješenja izazova o kojima pišemo ?