Donosimo uvod u članak autora Zorana Pučića objavljen na blogu
http://hijerarhija.blogspot.com/.
Ustvari, premalo bi bilo reći da se radi samo o članku, više je riječ o pravom znanstvenom radu. Radi se o iznimno zanimljivom gledištu na razvoj naše civilizacije i ukoliko vam se svidi uvod, zaista toplo preporučam čitanje cijelog članka na
http://hijerarhija.blogspot.com/2008/04/hijerarhija-problem-nikad-ne-moe-biti_19.html.
http://hijerarhija.blogspot.com/.
Ustvari, premalo bi bilo reći da se radi samo o članku, više je riječ o pravom znanstvenom radu. Radi se o iznimno zanimljivom gledištu na razvoj naše civilizacije i ukoliko vam se svidi uvod, zaista toplo preporučam čitanje cijelog članka na
http://hijerarhija.blogspot.com/2008/04/hijerarhija-problem-nikad-ne-moe-biti_19.html.
Hijerarhija
"Problem nikad ne može biti riješen istim načinom razmišljanja kojim je i stvoren."
Einstein
Da bi se mogao razmotriti način organiziranja ljudskih zajednica, potrebno je spoznati razloge organiziranja, evoluciju društvenih odnosa potaknutu potrebama odgovora na zahtjeve okoliša (habitata) i značajke (osobine) pojedinca (jedinke) koje su djelovale i još djeluju na organizaciju društva i odnose u organiziranom društvu.
Umjesto uvoda:
Podjela rada, koja je odigrala bitnu ulogu na našem putu prema današnjoj globalnoj krizi, svakodnevno nas priječi u poimanju izvora te užasne sadašnjosti. Mary Lecron Foster nedvojbeno ublažava zbilju kada ističe da antropologiji danas prijeti ozbiljna i opasna fragmentacija. Shanks i Tilley iznose, pak, rijetku i srodnu tvrdnju: Smisao antropologije nije tek puko tumačenje prošlosti; antropologija mora utjecati na promjenu načina tumačenja prošlosti u svrhu društvene rekonstrukcije sadašnjosti. Društvene znanosti i sàme onemogućavaju široku i duboku viziju koja je potrebna za takvu rekonstrukciju.
Kada je riječ o porijeklu i razvoju čovjeka, prostor raspršenih područja i potpodručja - poput antropologije, arheologije, paleontologije, etnologije, paleobotanike, etnoantropologije itd., - zrcali od samog početka sužavajuće, osakaćujuće djelovanje civilizacije. No, bez obzira na to, postojeća literatura se može pokazati itekako korisnom, ako joj se pristupi na primjeren način, s primjerenom sviješću i žudnjom da se prevladaju njezina ograničenja. Štoviše, sve slabosti više ili manje ortodoksnih modela mišljenja mogu biti, i doista se pokazuju korisnima, za sve nezadovoljnije društvo. Nezadovoljstvo suvremenim životom se pretvara u nepovjerenje prema službenim lažima koje se plasiraju kao opravdanja tog života i pojavljuje se istinitija slika ljudskog razvitka. Odricanje i podložnost, kao odlike suvremenog života, dugo su isticane kao nužne sastavnice ljudske prirode. Pa napokon, u odnosu na naš predcivilizacijski život obilježen neimaštinom, surovošću, i neznanjem, autoritet se nadaje kao pravo dobročinstvo koje nas je spasilo od divljaštva. Pećinski čovjek i Neandertalac se prizivaju svaki put kada nas se želi podsjetiti gdje bismo bili bez religije, vlasti i nadničarenja.
Međutim, taj ideološki pogled na našu prošlost se u posljednjih nekoliko desetljeća radikalno izmijenio, zahvaljujući radu akademika poput Richarda Leeja i Marshalla Sahlinsa. U antropološkim uvjerenjima dogodio se gotovo potpun obrat, praćen bitnim posljedicama. Danas, primjerice, znamo da je život prije pojave pripitomljavanja i zemljoradnje zapravo bio prilično lagodan, obilježen bliskošću s prirodom, čulnom mudrošću, jednakošću spolova i zdravljem. Tijekom milijuna godina to je bila naša ljudska priroda, sve dok nas nisu porobili svećenici, kraljevi i šefovi.
Nedavno se dogodilo još jedno zapanjujuće otkriće koje produbljuje već spomenutu spoznaju i koje nam možda govori nešto jednako važno o tome tko smo bili i tko bismo jednom ponovno mogli postati. Središnji pravac napada na te nove opise života skupljača/lovaca očitovao se u - počesto neizravnom i naznačenom - milostivom opisivanju tog života kao najvišeg stupnja do kojeg je u toj ranoj fazi razvoja čovjek uopće mogao doći. Taj argument, dakle, ne poriče da je postojalo dugo razdoblje očitog blagostanja i mirnog suživota, nego ističe da ljudi jednostavno nisu bili mentalno sposobni zamijeniti jednostavan život složenim društvenim i tehnološkim napretkom. U još jednom fundamentalnom udaru na civilizaciju, danas znamo da je ljudski život nekoć, i to prilično dugo, bio ne samo lišen otuđenja ili dominacije, nego da su - kao što pokazuju istraživanja arheologa Johna Fowlleta, Thomasa Wynna i drugih - tadašnji ljudi posjedovali inteligenciju koja je bila u najmanju ruku jednaka našoj. Time je jednim udarcem odbačena teza o neznanju, a promišljanje našeg porijekla obasjano je novim svjetlom. (John Zerzan : Primitivci budućnosti)
Ono što je očaravajuće jest da Um zatvoren u lubanji jedinke jest potpuno beznačajan za okolne jedinke, a da postaje značajan kada i ako se Um otvori prema drugim jedinkama i započne komunikaciju. Komunikacija je alat kojim doživljavamo drugi Um.
0 komentari:
Objavi komentar