Alternativne ekonomske teorije

U uvjetima krize koja je nastala kao direktna posljedica "divljanja" neoliberalnog kapitalizma važno je početi razmatrati i neke nove ekonomske teorije. Znanstvenici kao Karl Marx, John Maynard Keynes ili Milton Friedman još i danas su važni za ekonomiju zbog svojih velikih postignuća, ali ipak valja uzeti u obzir da su njihove teorije stvarane u potpuno drugačijim uvjetima od ovih koje poznamo danas, bilo da pričamo o društvenim i političkim okolnostima ili, što je još važnije, tehnološkim i ekološkim. Zato danas postoji čitav niz alternativnih ekonomskih teorija koje još nisu ušle u široku upotrebu, niti su do kraja prodrle u znanstvenu i akademsku zajednicu, ali svakako ih vrijedi uzeti u obzir pri odlučivanju o budućnosti svijeta.

Evolucijska ekonomija

Evolucijska ekonomija fokusirana je na procese koji konstantno unose promjene u gospodarstvo utječući tako na sve gospodarske subjekte i institucije kao što su različite kompanije ili radnici. Ti procesi su pak rezultat djelovanja i interakcije raznih pojedinaca koji čine sustav, a zasnovani su na njima dostupnim informacijama. To pojednostavljeno znači da niti jedan društveni model, pa tako ni onaj ekonomski, ne može biti stalan, već je podložan stalnim promjenama, koje su pak uzrokovane stalnim inovacijama. Dakle, postoji stupanj makroekonomske ravnoteže koji subjekti tržišta uništavaju uvođenjem novih tehnologija i inovacija, te tako izbacuju zastarjele tehnologije iz upotrebe. Ovakve promjene dolaze kao prirodni proces, to jest određeni oblik evolucije koja unaprjeđuje sustav. Do problema dolazi kada se zastarjela tehnologija, to jest njezini vlasnici, nastoji obraniti zato što ne želi izgubiti svoju prevlast. Takvi pokušaji uglavnom na kraju ne uspjevaju, ali značajno usporavaju penetraciju novih tehnologija na tržište. Jedan takav primjer koji je trenutačno aktualan je stalna borba naftnih giganata da onemoguće ulazak čistih tehnologija na tržište. Oni su svjesni da je ulazak novih tehnologija neizbježan i stalno se pripremaju kako bi osigurali svoje mjesto na tržištu, ali to ipak usporava cijeli proces s izraženim negativnim učincima na društvo, što predstavlja problem. Inače, valja napomenuti kako je značajan doprinos razvoju ove teorije dao i Joseph Schumpeter, jedan od najvećih ekonomista svih vremena.

Ekonomija okoliša

Centralno polazište ekonomije okoliša je koncept zakazivanja tržišta kao efikasnog instrumenta alokacije sredstava. Tržište vođeno osobni i sebičnim interesima pojedinaca često zakazuje, a glavni razlog tomu, ukoliko razmatramo okoliš kao mjerilo društvene korisnosti, je razlika u onome što će pojedinac učiniti pod utjecajem cijena koje određuju njegovu proizvodnju i onoga što bi društvo htjelo da se učini sa stajališta očuvanjua okoliša. Kao primjer možemo uzeti tvornicu koja pri proizvodnji zagađuje okoliš, ali pri formiranju cijene proizvoda ne uzima u obzir štetu koje nanosi društvu i okolišu jer taj resurs ne mora plaćati, pa tako u konačnici štetu snosi cijela zajednica. Postoji i problem zajedničkog vlasništva nad ograničenim dobrom. Kada velik broj pojedinaca ima neograničen pristup jednom zajedničkom dobru, na primjer moru i ribi, a svaki od njih vođen je jedino sebičnim interesom maksimizacije profita, tada dugoročno gledano dolazi do uništenja zajedničkog dobra, a to na kraju, što je najveći apsurd, ne koristi niti pojedincima koji su uzrokovali uništenje dobra vođeni vlastitim interesima. Tu je još i problem javnog dobra, koji je najviše izražen kada govorimo o zaštiti okoliša. Zaštita okoliša predstavlja javno dobro koje ne spada u nikakvu konkurenciju tržišta i zajedničko je svima. To znači da ulaganje jedne zemlje u zaštitu okoliša nikako ne šteti drugoj zemlji i ne stvara nikakvu tržišnu prednost, a istovremeno je dugoročno štetno isključiti bilo koju zemlju iz programa zaštite okoliša. To dovodi do situacije u kojoj pojedini subjekti ne izražavaju svoju zainteresiranost za zaštitu okoliša, ali zato uživaju sve beneficije koje proizlaze iz truda drugih. Ekonomija okoliša nastoji se ekonomskim instrumentima poput raznih kvota, tarifa, propisa i prava na korištenje suočiti sa navedenim problemima.

Ekološka ekonomija

Na prvi pogled možda se može učiniti da je ekološka ekonomija gotovo ista kao ekonomija okoliša, ali to nije tako jer ekološka ekonomija ekonomiju smatra samo podsustavom ekološkog sustava i naglašava važnost očuvanja prirodnog kapitala. Prirodni kapital predstavlja produžetak klasičnog shvaćanja kapitala kao instrumenta stvaranja nove vrijednosti jer se kreće od postavke da postojeće šume ili, recimo, ribe u budućnosti stvaraju nove šume i nove ribe. Problem ove ekonomije je što iza nje ne stoji čvrsta teoretska osnova, već se fokusira na očuvanje prirode, održivi razvoj, međugeneracijsku jednakost i pravdu, što su više moralna nego ekonomska načela. Unatoč tomu, ekološki ekonomisti uspjeli su se probiti u znanstvenoj zajednici i "progurati" neke od svojih teorija. Jedno od najviših načela ekološke ekonomije je održivi razvoj. Tako se prije svega treba usredotočiti na razmatranje mogućih dugoročnih štetnih posljedica nekog djelovanja na okoliš, a tek potom krenuti sa analizom troškova i profita. Drugo važno pitanje je nosivost Zemlje. Sposobnost našeg planeta da podržavca život je ograničena, a ako promatramo dugoročni razvoj sa stajališta BDP-a vidimo da ukoliko želimo realni rast, onda porast BDP-a uvijek mora biti veći od porasta broja stanovnika kako bi naša proizvodnja mogla stalno pokrivati povećane potrebe, prije svega proizvodnja hrane i vode. Ukoliko ne dođe do većeg tehnološkog skoka, realni pad prinosa zaprijetit će održivom razvoju. Globalno zagrijavanje također je jedno od najvažnijih pitanja u ekološkoj ekonomiji, što i ne treba previše pojašnjavati. Ekološki ekonomisti su i veliki kritičari nekih klasičnih ekonomskih postavki, pa tako smatraju kako stalan ekonomski rast izražen kvantitativno brojevima nikako ne predstavlja realni napredak u kvaliteti života, a isto vrijedi i za porast potrošnje, koji prema klasičarima znači i veći standard života, ali može imati štetne posljedice za okoliš, koji je ustvari jedino mjerilo za dugoročni održivi razvoj i globalni porast životnog standarda.

Ove tri teorije samo su neke od brojnih alternativnih ekonomskih teorija, ali lako je uočiti da se većina njih fokusira na održiviji i pravedniji razvoj globalne ekonomije, što i nije čudno ukoliko se uzme u obzir trenutačna situacija u svijetu.

Ozren Burić

Share on Facebook

"It wasn't the Exxon Valdez captain's driving that caused the Alaskan oil spill. It was yours."
Greenpeace oglas, New York Times, 25.02.1990.