Samoodrživa naselja

Možemo li stvoriti naselja koja će biti potpuno ekološki prihvatljiva i energetski samodostatna? Posjedujemo li već danas tehnologiju za takve pothvate? Donosimo neke zanimljive primjere.

1997. godine otok Samso u Danskoj u tjesnacu Kattegat dobio je na natječaju koji je raspisalo dansko ministarstvo okoliša i energije. Svrha natječaja je bila pronaći lokalnu zajednicu koja će kroz određeno vrijeme postati energetski samoodrživa i to u bez emisije štetnih plinova. U početku nije bilo jasno kako bi se to točno trebalo postići jer je otok Samso, poznat po mljekarama i stočnim farmama, bio u potpunosti ovisan o nafti i ugljenu koji je stizao sa kopna.
Nadalje, populacija na otoku, koja je brojila nešto malo više od 4000 stanovnika, bila je konzervativna i tradicionalna, tako da se vjerojatno nikada ništa ne bi niti pokrenulo da nije bilo lokalnog entuzijasta Sorena Hermansena, učitelja ekologije u lokalnoj školi. Krenuo je obilaziti svako okupljanje na otoku kako bi promovirao viziju "zelenog", ekološki osvještenog i energetki nezavisnog otoka. Na nekim okupljanjima je nudio i besplatno pivo, kako bi zainteresirao ljude da dođu.
I tako je sve krenulo. Otočani su postepeno počeli zamijenjivati svoje peći na naftu sa centraliziranim toplanama koje su kao gorivo koristile slamu i ostatke drvene građe. Stanovništvo je kupilo udjele u novim vjetroturbinama - njih 11 je izgrađeno na otoku, a kada se pokazalo da je uz ekološku dimenziju ovakva promjena i profitabilna, izgrađeno je još 10 velikih vjetroturbina na moru ispred otoka. Danas Samso nije samo otok bez emisije štetnih plinova i energetski neovisan, već proizvodi 10-% energije više od svojih potreba koju vraća u mrežu uz zaradu. Naravno, kada se kaže "bez emisije štetnih plinova", ne misli se doslovce, već se računa da se emisija plinova koja još uvijek postoji (od automobila i sl.) kompenzira zelenim tehnologijama.

Zatim imamo Hammarby Sjostad, predgrađe Stockholma u Švedskoj. Na području ovog novog naselja nekada je bilo odlagalište otpada, ali 1997. nakon kandidature Stockholma za Olimpijske igre krenulo se sa čišćenjem jer je na tom lokalitetu bilo planirano olimpijsko selo. Kandidatura je na kraju propala, ali se zato krenulo u izgradnju Hammarby Sjostada, prvog ekološkog grada na svijetu u kojem će nakon završetka gradnje biti 22,000 stanova. Pri izgradnji se koriste materijali neškodljivi za prirodu i čovjeka kao što su drvo, staklo, nehrđajući čelik i posebne vrste betona, a materijali koji se koriste u unutarnjem uređenju također su ekološki prihvatljivi. Grad ima i postrojenja za preradu organskog otpada u energiju, te komunalnu infrastrukturu neškodljivu za prirodu, ali sa maksimalnim mogućnostima recikliranja. Plin za podno grijanje prostorija i kuhanje dobiva se iz biootpada, energija za grijanje dobiva se preradom otpadnih voda, spaljivanjem otpada te prikupljanjem solarne energije, a u gradu su instalirane i podzemne cijevi za vakuumsko prikupljanje otpada. Sve u ovom naselju izgrađeno je na načelima održivosti i uz potpunu brigu za okoliš i stanovnike. Ovakav model izgradnje pokazao se iznimno uspješnim i nazvan je Hammarby model, a među zainteresiranima su London, Toronto, Madrid, ali i zemlje kao što su Kina, Norveška, Danska, Nizozemska.
Saznajte više na:
http://www.djurman.com/best/swe/chip127_ekograd.htm

Sljedeći primjer je nama najbliži, a radi se o mjesu Gussing u Austriji. Gussing je naselje u Burgenlandu, regiji koja je nekada bila najsiromašniji dio Austrije. Ovo naselje je danas energetski potpuno neovisno i samo proizvodi svoju struju, energiju za grijanje i gorivo. Sve je krenulo prije nekih 20 godina. Naselje i cijela regija bili su siromašni i okrenuti uglavnom poljoprivredi, a za uvoz energije se trošilo oko 6 milijuna €. Pošto je regija bila gotovo netaknuta industrijalizacijom došlo se na ideju da se napusti upotreba fosilnih goriva i krene s vlastitom proizvodnjom za korištenje i izvoz čime bi se uštedilo, pa čak i zaradilo. Prvo se krenulo s optimizacijom postojećeg sustava što je srezalo potrošnju energije za 50%. Zatim se krenulo s riješavanjem grijanja, pa se izgradilo veliku energanu na drva, kojih ima u izobilju u obližnjim šumama. Sljedeći korak bila je izgradnja tvornice koja od uljene repice radi gorivo za sva vozila. Tada se pročulo za ovaj projekt pa je grupa znanstvenika u gradu odlučila izgraditi testno postrojenje koje stvara alternativno gorivo iz drva. Uspjeh je bio potpun, a kao "nusprodukt" stvaranja električne energije putem posebnih motora stvarala se i toplina koju se iskoristilo za zagrijavanje vode za lokalni sustav grijanja. Ovo sve naravno zahtjeva mnogo drva, ali ljudi grada izuzetno su ekološki osvješteni i brinu se za održavanje svoje šume kako bi osigurali stalni održivi izvor drva. Gussing je danas mjesto u koje dolaze brojni znanstvenici i istražuju se nove ekološke znanosti koje se zatim primjenjuju. U cijelom okrugu postoji 27 decentraliziranih ekoloških energana, godišnji prihod od energije je 14 milijuna €, a valja napomenuti i da je grad postao poznato odredište za eko-turizam.

Sličnih primjera ima još diljem svijeta, ali i ovo je dovoljno da ljudi postanu svijesni kako postoji alternativa fosilnim gorivima i kako nije potrebno više uništavati Zemlju kako bi se osiguralo stabilne izvore energije potrebne za daljni razvoj.

Ozren Burić
Nenad Šarlija

Share on Facebook

"It wasn't the Exxon Valdez captain's driving that caused the Alaskan oil spill. It was yours."
Greenpeace oglas, New York Times, 25.02.1990.