Izbori - Da li glasati?

Bliže nam se još jedni izbor i vrijeme je da svi odlučimo za koga ćemo glasati, zašto i da li ćemo uopće glasati. Moji stavovi o demokraciji su opisani u nekim prijašnjim postovima, pa ne bih sada htio gubiti vrijeme i vrijedan prostor na to, ali zato bi rado volio opisati kako ja gledam na proces odlučivanja kome dati taj vrijedan glas, to jest da li ga uopće nekome dati?

Za početak, smatram da ona izreka koja kaže da čovjek koji ne izađe na izbore daje svoj glas pobjedniku nije točna. Ne vidim razlog zašto bi netko tko ne vidi kandidata u kojeg ima povjerenja morao dati glas bilo kome. Ona teorija da je "od dva zla bolje ono manje" po meni ne drži vodu kada se radi o demokratskom procesu glasanja. To je i jedan od razloga zbog kojih sam odlučio ne izlaziti na izbore. Smatram da veću poruku šaljem ako ne izađem na izbore nego ako izađem i dam svoj glas nekoj marginalnoj stranci čisto zato da bih mogao reći kako sam ispunio svoju građansku dužnost.

Također, ne vidim ni osnove u tvrdnjama da ljudi koji nisu izašli na izbore nemaju pravo dizati svoj glas u slučaju da im nešto u državi smeta. Demokracija nije ograničena na one koji su glasali na izborima. Svaki čovjek ima pravo dizati svoj glas ako vidi da su mu njegova prava ugrožena, bez obzira za koga je glasao i da li je uopće glasao.

Zašto sam se toliko koncentrirao na neglasanje? Smatram da je to jedini učinkoviti način da ljudi kažu političarima kako nečime nisu zadovoljni. Prosvjedi radnika, studenata i umirovljenika ili pak loše stanje u gospodarstvu, socijali i zdravstvu pokazali su se kao neučinkoviti kada je riječ o pokretanju promjena među političarima iz jednostavnog razloga što oni malo osjećaju ili pak uopće ne osjećaju posljedice navedenog. Političari ne osjećaju čak niti ako izaberete opoziciju, barem ne koliko bi trebali, jer im većina povlastica iz aktivnih dana ostaje, a dobar dio njih ne izgubi čak niti svoja mjesta u parlamentu i ostalim predstavničkim tijelima. Jedino što bi političari osjetili jest neizlazak birača na izbore i blokada vlasti.

Naime, ukoliko malo pregledate predizborne programe, obećanja i kampanje vidjeti ćete i mnogo čisto praktičnih razloga zašto ne glasati. Kao prvo, obećanja političara su dosta nejasna i nedefinirana:
"Uložiti ćemo u socijalne programe!"
"Potaknuti ćemo gospodarstvo!"
"Rješiti ćemo prometna pitanja!"
"Uložiti ćemo u nove projekte!"
"Stvoriti ćemo nova radna mjesta!"
... i tako dalje da sad ne nabrajam.
Moje pitanje je: "Kako?"
Mene kao birača ne interesiraju ciljevi, već metode. Ja želim čuti zašto su gradnje nekih dvorana, mostova ili cesta isplativije od ulaganja u modernu opremu u obrazovnim ustanovama, ne kažem da nisu, ali želim čuti zašto. Želim znati kako će se otvoriti nova radna mjesta. Želim znati kako se to planira pokrenuti gospodarstvo, kojim mjerama i programima. Ukratko, želim slušati o konkretnim stvarima i problemima, a ne o dosta širokim obećanjima.

Nadalje, možemo razmotriti i hvalisanje političara s ostvarenim projektima. Ja o tome ne želim uopće slušati. Na raspravi u kojoj sam nedavno sudjelovao na forumu jedan je forumaš dao zanimljivu izjavu:
"Društvene ustanove se tretiraju kao svetinje umjesto kao servisi. Ja se moram klanjati općinskom službeniku umjesto da se on klanja meni. To strašno iskrivljuje društvene odnose. Ja moram iskazivati poštovanje prema liječniku ili policajcu umjesto da oni iskazuju poštovanje prema meni. I tako dalje. Puno je stvari postavljeno krivo, a sve su one dijelovi jednog velikog mozaika koji prilično loše funkcionira."
Dotični nigdje ne spominje političare, ali slična logika može se primjeniti i na njih. Ne želim slušati o dobrim stvarima koje su napravljene jer je i dužnost političara da ih ostvare. Želim čuti razloge zašto se neke stvari nisu napravile, a bile su obećane.

Ukoliko razmotrim sve navedene faktore i zaključim da nisam zadovoljan s ponuđenim, zašto da izađem na izbore? Svojim neizlaskom na izbore izražavam svoje nezadovoljstvo ponuđenim programima i kandidatima, a ne svoju nezainteresiranost za budućnost države, kako to neki žele prikazati. Jedino što može potaknuti političare na kvalitetnije programe, ili bolje rečeno konkretnije programe, jest nedovoljan odaziv birača u kojem slučaju se izbori ponavljaju. Naravno, niti drugi pokušaj ne bi vjerojatno doveo do boljih programa, jer je puno vjerojatnije da bi političari prikriveno preklinjali ljude da jednostavno izađu na izbore, ali treći, četvrti...

Ukoliko vas je strah da bi država prestala funkcionirati da dođe do nečeg takvog, to se ne bi dogodilo. Državni aparat koji je zaista bitan u svakodnevnim operacijama unutar države je veoma dobro uhodan i ima malo veze s političkom elitom koja izlazi na izbore. Niti bi policija prestala loviti kriminalce, vatrogasci gasiti požare, profesori predavati u školama, službenici izdavati dokumente... Velika većina stvari nastavila bi funkcionirati kao i prije izbora.

Za kraj, volio bih s malo humora završiti ovaj post:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/53128/Default.aspx
http://www.net.hr/vijesti/izbori-2009/page/2009/05/12/0039006.html?pos=n2
http://www.net.hr/vijesti/izbori-2009/page/2009/05/08/0642006.html?ref=t

Ozren Burić

Share on Facebook

"Individual rights are not subject to a public vote; a majority has no right to vote away the rights of a minority; the political function of rights is precisely to protect minorities from oppression by majorities (and the smallest minority on earth is the individual)."
Ayn Rand

"Anything important is never left to the vote of the people. We only get to vote on some man; we never get to vote on what he is to do."
Will Rogers

"Republicans have been accused of abandoning the poor. It's the other way around. They never vote for us."
Dan Quayle

"Under democracy one party always devotes its chief energies to trying to prove that the other party is unfit to rule - and both commonly succeed, and are right."
Henry Louis Mencken