Vladajuća elita ili vladavina naroda?

Nedavno ste mogli pročitati članak o problemima moderne demokracije, a danas ćemo malo dublje prionuti u tu tematiku. Zamislite da postoje dvije države od kojih u jednoj vlada diktatura, a u drugoj demokracija. U kojoj biste rađe živjeli? Odgovor je naizgled jednostavan, ali pritom razmislite o tome da li diktatura ponekad može biti poštenija od demokracije?

Recimo da u Zemlji br.1 vlada diktatura, političko uređenje u kojem je sva vlast u rukama jednog čovjeka - diktatora. Naš diktator je vođa koji prije svega vodi računa o dobrobiti svog naroda. On ulaže mnogo u obrazovanje svojih građana, socijalne programe, zdravstvo, razvoj gospodarstva i sigurnost. U njegovoj zemlji čak je dozvoljena i velika sloboda medija i svatko može bez straha iznijeti svoje mišljenje, pa čak i ako se radi o kritici diktatorove vlasti. On je mudar čovjek koji kritiku prihvaća kao priliku da unaprijedi sebe i svoju vladavinu. Jedino što nitko u njegovoj zemlji ne smije javno izreći jest poziv na netoleranciju, nasilje i kršenje osnovnih ljudskih prava. Takve stvari su najstrože zabranjene. Naš diktator puno ulaže i u ekologiju, važan mu je održivi razvoj. Poljoprivreda i razvoj visoke tehnologije veoma su visoko na ljestvici gospodarskih prioriteta. Gospodarstvo je pod jakim utjecajem države. Privatno poduzetništvo ima veliku slobodu, ali profit nikada nije važniji od dobrobiti građana. Država je regulator koji osigurava da industrija i ostale gospodarske grane uvijek budu prije svega u službi građana i sveukupnog razvoja zemlje, a ne da se stvara politička i gospodarska elita. Diktator želi da se u njegovoj zemlji nagrađuju znanje i sposobnost, a ne politička pripadnost. Zemlja br.1 nije najbogatija zemlja na svijetu, ali je to zemlja u kojoj su ljudi sigurni i znaju da ih čeka svijetla budućnost.

Sada razmotrimo Zemlju br.2 u kojoj vlada predstavnička demokracija. Narod te zemlje se nedavno odlučio za demokratsko uređenje prema modernim principima i vlast je dana u ruke parlamentu čiji se članovi biraju putem slobodnih demokratskih izbora. Na scenu su ubrzo stupili političari podjeljeni u 10-ak političkih grupacija, koje su se prije svega razlikovale prema svojim političkim i filozofskim uvjerenjima, dok su im gospodarska i socijalna politika bile relativno slične. Takva situacija dovela je do borbe za glasove nerealnim obećanjima i do jeftinog populizma. Ubrzo su se pojavili i moćni gospodarski lobiji koji su shvatili da putem donacija i korupcije mogu veoma jednostavno doći do političkog utjecaja potrebnog da državnu politiku prilagode svojim osobnim interesima. Ubrzo se u zemlji gase proizvodnja, a poljoprivredne površine ostaju neobrađene. Za to vrijeme uvoz cvijeta. Ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i socijalne programe su zanemariva u usporedbi s ulaganjima u građevinske projekte velikih kompanija. Važno je da se novac vrti. Stvara se politička elita koja je prisutna u svim djelovima društva, kao da se radi o kakvim zvijezdama, a ne vođama. Politički kandidati veoma su slični jedan drugom, pa demokratski izbori sve više podsjećaju na farsu, a za ulazak u privilegirani klub i mogućnost dolaska na vlast važno se podrediti pravilima i interesima elite. Istovremeno, jaz između siromašnih i bogatih stalno raste. Zemlja je na papiru sve bogatija i naprednija, ali standard i život običnih građana ne poboljšavaju se previše.

U kojoj biste zemlji izabrali živjeti sada kada znate više o njima? Uvjeren sam da bi velika većina izabrala Zemlju br.1 i život pod diktatorom. Diktator je u ovom slučaju osoba koja se pri donošenju odluka ne vodi svojom vlastitom pohlepom već najvišim moralnim i etičkim standardima. Takvu vlast prihvatili bi svi, ili barem uvjerljiva većina. Problem je jedino što se diktatorom postaje ako vam narod svojevoljno preda apsolutnu vlast u državi, za što su šanse izuzetno male, ili ako eliminirate sve protivnike i svoju vladavinu izgradite na hrpi leševa, što je najčešće i slučaj s diktaturama. Upravo zato je ovakva diktatura gotovo neostvariva, jer jedna osoba koja se vodi visokim moralnim i etičkim načelima nikada neće pribjeći nasilju kako bi se domogla apsolutne vlasti.

Ali razmislite onda o demokraciji. Ako biste svi izabrali da živite u Zemlji br.1, to jest zemlji napretka i prosperiteta, zašto se to onda ne ostvaruje? Nije li upravo demokracija takav oblik političkog i društvenog uređenja u kojem bi želje i potrebe naroda trebale biti na prvom mjestu? Ukoliko Zemlja br.1 predstavlja sve ono što bi željeli, a demokracija vam daje pravo izbora, zašto se onda nikako demokratskim putem ne može doći do takve zemlje već većina demokracija podsjeća više na Zemlju br.2? Zemlja br.1 koju sam opisao ustvari predstavlja sve ono što bi demokracija ustvari trebala predstavljati, a opet je neostvariva čak i u najnaprednijim demokracijama modernog svijeta. To je zato što u predstavničkim demokracijama, kakva ih je većina u svijetu, ljudi ustvari ne biraju što će se učiniti i kako, već biraju predstavnička tijela, dakle parlament i predsjednika, koji će odluke donositi umjesto njih. Ukoliko se te odluke ne slažu sa željama naroda, one će ipak vjerojatno biti donesene ako odgovaraju vladajućoj eliti, i tu narod može veoma malo učiniti.

Problem je u tome što se demokracija nije značajnije mjenjala u zadnjih 100-200 godina. U trenutku kada je nastala ona nije niti mogla biti puno drugačija, ali današnja tehnologija omogućava nam da ju značajno poboljšamo. Upravo je tehnologija ono što nam može pomoći da donosimo bolje odluke bez uplitanja raznih lobija i bez korupcije. Tehnologija nam može pomoći da ostvarimo bolju demokraciju, direktnu demokraciju u kojoj će nestati vladajuća elita. Demokraciju u kojoj će narod zaista donositi odluke i krenuti putem Zemlje br.1, ali ne i prema dikaturi. Internet i informatička tehnologija omogućuju prikupljanje svih važnijih informacija potrebnih za donošenje svake pojedine odluke u veoma kratkom vremenu i uz male troškove. Političari bi bili svedeni na obične činovnike koji izvršavaju volju i želje naroda, kao što bi uostalom i trebalo biti.

Razmislite malo. Ukoliko recimo u poljoprivrednom sektoru dođe do krize uzrokovane sušom ili nekom bolešću koja uništi usjeve ili uzrokuje pomor domaćih životinja, što bi trebalo učiniti? Političari bi o ovom pitanju trebali raspraviti, procjeniti situaciju i na kraju odlučiti o alokaciji sredstava. Njihova odluka bila bi temeljena na više faktora, od kojih neki ne bi imali nikakve veze s konkretnim problemom. Tako bi se vodilo računa i o glasovima birača na tom području, pa bi rješenje bilo vrlo vjerojatno ako je ta regija bitna za stranku koja je na vlasti, a ako nije... Recimo da bi odluka bila neizvjesna. Ukoliko bi se odluka donosila direktnim odlučivanjem naroda uz pomoć računala koja bi odlučila da regija i njezini stanovnici ne mogu preživjeti bez svoje poljoprivredne djelatnosti, tada bi ona bila vrlo brza i ispravna. Znam da je malo pojednostavljeno, ali to je samo jedan od primjera kako nam tehnologija može pomoći da si uvelike olakšamo život, pa čak i ako se radi o vođenju države. Uskoro će biti više riječi o ovom problemu i općenito o ulozi tehnologije u našem svakodnevnom životu.

Ozren Burić

Share on Facebook

"Naturally the common people don't want war; neither in Russia, nor in England, nor in America, nor in Germany. That is understood. But after all, it is the leaders of the country who determine policy, and it is always a simple matter to drag the people along, whether it is a democracy, or a fascist dictatorship, or a parliament, or a communist dictatorship. Voice or no voice, the people can always be brought to the bidding of the leaders. That is easy. All you have to do is to tell them they are being attacked, and denounce the pacifists for lack of patriotism and exposing the country to danger. It works the same in any country."
Hermann Goering