srijeda, 29. travnja 2009.

Kako tehnologija može unaprijediti demokraciju?

Kao što je navedeno u nekoliko prijašnjih tekstova, tehnologija može značajno pomoći demokraciji da postane pošteniji sustav za sve ljude. Da li vam je ikada bilo čudno što je razlika između izbora koji su se održavali prije 100 godina i izbora kakve poznajemo danas relativno mala? Općenito, da li je nešto čudno u činjenici da se demokracija kao sustav nije previše mjenjala od kad je nastala? Kako je moguće da su tehnologija i znanost toliko napredovale, a istovremeno naš društveni sustav nije pratio taj napredak?

Danas nije potrebno ograničavati demokraciju upotrebom zastarjelih metoda odlučivanja putem parlamenta kojeg sačinjava određeni broj političkih stranaka. Demokracija ne postoji zbog političara već zbog naroda, to jest državljana. Zašto bi morali birati "profesionalne političare" da odlučuju umjesto nas ako možemo odluke donositi i sami?

Za početak valja shvatiti da nam informatička tehnologija i internet već danas omogućuju da unaprijedimo postojeći sustav donošenja odluka. Kada se danas spominju referendumi vezani za bitne odluke često se kao razlog protiv njihovog održavanja navodi kompliciranost održavanja i veliki troškovi. To je istina ako se referendum održava kao i klasični izbori. Ali zašto se referendumi ne bi održavali putem interneta? Zašto se općenito procesi odlučivanja u državi ne bi vodili preko interneta? Ako svaka iole ozbiljnija banka ima internet bankarstvo kojim se uz gotovo potpunu sigurnost svakodnevno koristi velik broj građana, zašto onda sličan sustav ne bi imala i država? Naravno da postoji problem mogućih malverzacija, ali zar nam već i danas na izborima ne "glasaju" mrtvaci? Malverzacija će vjerojatno biti uvijek, ali u ovom novom sustavu koji bi bio potpomognut tehnologijom i internetom može ih biti samo manje nego danas.

Nadalje, danas je velik problem u politici korupcija. Do korupcije dolazi iz jednog jedinog razloga, a to je taj što se na položaje na kojima se odlučuje dovode pojedinci koji zatim nikome ne odgovaraju za svoje postupke, niti su ih ikome dužni objasniti. Zašto to mora biti tako kada se sve i jedna odluka danas može na neki način dokumentirati i pratiti, a da ne govorimo o tome da ne postoji apsolutno nikakva prepreka da se sankcionira svaki netransparentan postupak prilikom donošenja te iste odluke. Ovo ne mora vrijediti samo za državu, već može biti primjenjeno na svako poduzeće, ulicu, zgradu, grad, itd. Sustav koji predlažem nije savršen i sigurno mu se može pronaći nekoliko zamjerki na prvi pogled, ali nitko ne može reći da je bolji postojeći sistem u kojem se pitanja korupcije rješavaju tako da skupina političara koja je optuženog za korupciju postavila na položaj, a čiji je on i sam član, formira određenu komisiju ili odbor koji zatim odluči da nikakva istraga nije niti potrebna. Imajte na umu da bi ta komisija u teoriji trebala reprezentirati narod, a ukoliko istu odluku zaista prepustite narodu ne vjerujem da bi svi u velikoj većini odlučili reći kako ne postoji nikakva potreba da se istraži gdje je nestao njihov novac.

Još jedna stvar koja me muči je i učestalost izbora. Jedan poznatiji hrvatski političar nedavno je zaključio kako je na nama da samo svake četiri godine izađemo na izbore i glasamo, a da zatim političarima prepustimo da rade što treba. Ne znam da li je time želio izraziti svoje mišljenje da su ljudi preglupi da bi učinili išta više ili je jednostavno mislio istaknuti kako nam političari u biti čine uslugu kad nam skidaju taj silni teret odlučivanja s leđa, ali to nije ni bitno. Ukoliko je političar nešto obećao i zatim to nije učinio, a ne želi to i dalje učiniti niti nakon što ga prozovete zbog lažnog obećanja, tada nema nikakvog razloga da se istog trenutka njegov bezobrazluk ne kazni. Nove izbore uz današnje tehnološke mogućnosti slobodno možemo održavati svaki dan ako treba. Nema razloga da nekolicina pojedinaca od cijelog pučanstva jedne države radi budale svojim lažima. To sigurno nije smisao demokracije.

Ovo su samo neki od primjera gdje demokraciju možemo unaprijediti tehnologijom. Sličnih primjera ima još toliko da bi se na ovu temu slobodno mogla napisati neka knjiga ili barem solidan diplomski rad, ali za sada u ovom postu samo ovoliko od mene. Možete se slobodno uključiti i dati svoje primjere u komentarima.

Ozren Burić

Share on Facebook


"Dictatorship naturally arises out of democracy, and the most aggravated form of tyranny and slavery out of the most extreme liberty."
Platon

4 komentari:

  1. ''Za početak valja shvatiti da nam informatička tehnologija i Internet već danas …'' Slažem se u potpunosti sa svakim slovom ovoga teksta (posta). Informatička tehnologija i internet danas, pa i u Hrvatskoj, u potpunosti omogućuju približavanje neposrednom odlučivanju. Ako ništa drugo, a ono bar da se napravi ''pilot'' projekt. Na primjer, u zemljama Beneluxa (i onima iz njihova okruženja) to se moglo napraviti i desetak godina u nazad. Bilo je moguće – ali nije !
    U skoro vrijeme niti neće.
    Autor ovoga članka, ja, svi komentatori - slažemo se da je to izvodivo, prilično lako i prilično jednostavno. Dva + dva = 4 i tu se više ništa dodati ili oduzeti ne može. Daljnja procedura za nekoliko informatičara-programera. Naravno, i odluke sa vrha. A nje neće biti.
    Kako i na koji način početi stvarati ''uvjete'' da se takova odluka sa ''vrha'' donese i krene sa provedbom u djelo?
    Parangal.blogspot.com predstavio je jedan članak od Fritjof Capra u kojem jedna rečenica glasi: ''Uspostavljanje ravnoteže i fleksibilnosti u našoj ekonomiji, tehnologijama i društvenim ustanovama biti će moguće samo, ako bude popraćeno promjenom vrijednosti''. Promjenom vrijednosti ! Osobno bih dodao (ne ulazeći u polemiku s autorom) – ne treba tratiti vrijeme na promjene vrijednosti, dovoljno je samo promjeniti redosljed već postojećih vrijednosti. One ''iskonske'' vratiti tamo gdje su stoljećima bile … na prva mjesta. Koje su to, po meni, iskonske vrijednosti ? Ne treba gubiti vrijeme na nešto što preko 6 milijardi ljudi i onako znaju. A koje su to ''(ne)vrijednosti'' koje sa trona treba skinuti ? Znaju i to. Malo karikirano, objasnio bih to u 4 riječi: ''vratiti PONOS(e) – skinuti BONUS'(e)''.
    Kako pokrenuti proces promjena vrijednosti ?

    OdgovoriIzbriši
  2. Parangal.blogspot.com predstavio je jedan članak od Fritjof Capra u kojem jedna rečenica glasi: "Uspostavljanje ravnoteže i fleksibilnosti u našoj ekonomiji, tehnologijama i društvenim ustanovama biti će moguće samo, ako bude popraćeno promjenom vrijednosti"
    - istina, društvena evolucija mora pratiti evoluciju, to jest razvoj, znanosti i tehnologije. To je teza koju zagovara i Jacque Fresco u svojim teorijama.

    Promjenom vrijednosti ! Osobno bih dodao (ne ulazeći u polemiku s autorom) – ne treba tratiti vrijeme na promjene vrijednosti, dovoljno je samo promjeniti redosljed već postojećih vrijednosti. One ''iskonske'' vratiti tamo gdje su stoljećima bile … na prva mjesta. Koje su to, po meni, iskonske vrijednosti ? Ne treba gubiti vrijeme na nešto što preko 6 milijardi ljudi i onako znaju. A koje su to ''(ne)vrijednosti'' koje sa trona treba skinuti ? Znaju i to. Malo karikirano, objasnio bih to u 4 riječi: ''vratiti PONOS(e) – skinuti BONUS'(e)''.
    Kako pokrenuti proces promjena vrijednosti?
    - vrijednosti su jasne, to je istina. Moral i etika su u teoriji osnova svakog društvenog poretka na Zemlji. Tu teoriju treba pretočiti u praksu, a za to je potrebna jako naporna i opširna društvena debata između svih naroda Zemlje. Potrebno je zaista pravo ujedinjenje, ne samo stvaranje neučinkovitih institucija, već i funkcioniranje istih.

    Dosta opširna tematika sve u svemu...

    OdgovoriIzbriši
  3. Kako pokrenuti proces promjena vrijednosti ?

    Nevezano direktno za pitanje, ali baš mi palo napamet, uz taj internet i sve to. Što bi bilo kada bi se dogodilo nešto poput svinjske gripe, ali da ima pozitivne učinke na ljude. Ne znam, na primjer da dođe do nekog značajnijeg znanstvenog otkrića. Zapravo ja očekujem u skoroj budućnosti neki događaj koji će poprilično izmijeniti neki bitan segment života. Nemam naravno nikakvih argumenata za to, niti imam ideju što bi to moglo biti, ali blog trpi svakakve baljezgarije, pa reko da podjelim s nekim. Ne znam, nekako mi se čini da je došao trenutak u kojem bi ta famozna umreženost svijeta konačno trebala odigrati svoju ulogu u razvoju civilizacije, jer se dosad po tom pitanju zapravo i nije strašno iskazala, odnosno nije ispunila svoj potencijal po tom pitanju, barem je takav moj dojam. Pa da se vratim sad na pitanje, evo na primjer jedan scenarij, odnosno jedan mogući odgovor, pomalo inspiriran filmovima katastrofe: dakle dogodi se nešto neočekivano, kao što spomenuh, neki veliki pronalazak, međutim tada slijedi zaplet, vladajuća elita ne želi to podijeliti sa čovječanstvom, međutim informacija procuri i eksplozivno se proširi svakim kutkom našega planeta putem svima nam znanog interneta. brzo se počinju javljati pokreti koji žele da pronalazak podijeli cijeli svijet, i upravo to se i dogodi. Cijeli svijet se ujedini u sreći i blagostanju bla bla. Ono što sam htio reći glasi da je moguće da će do velikih promjena doći odjednom, moguće je da pojedinačni događaj pokrene cijeli svijet, da pokrene spomenute procese ali je možda još vjerojatnije da će se to dogoditi postupno kroz dugži period vremena. A možda i neće. A možda smo mi sada na početku tog perioda. A možda smo pri kraju.Hm.

    OdgovoriIzbriši
  4. Sa simpatijom prihvaćeno a u šali nadograđeno ono ''blog trpi svakakve baljezgarije'' – što bi tek ''blogeraši'' rekli na ono iznešeno u Saborima, Skupštinama, Dumama, Kongresima … ? Osim ''baljezgarija'' baš ništa drugo! Blogu treba pružiti/pružati priliku i prilike. Kamo sreće kada bi bilo moguće u ovakva razmišljanja masovno uvući što više socijalnih mreža, foruma, ''čatova'' itd.
    '' … nekako mi se čini da je došao trenutak u kojem bi ta famozna umreženost svijeta konačno trebala odigrati svoju ulogu u razvoju civilizacije … ''.
    Umreženost Svijeta – ona ''informacijsko-slikovna'' – već postoji. Visoko Gore su BBC i SNN. Stavili su ''šešir'' i na ostale pripadajuće medijske kuće. Koliko bi i, u opće, dali bi trpjeli ''konkurentsku paralelnu mrežu''? Zašto? Razvoj civilizacije kako je vide Oni (elite) i kako je vidimo Mi (vi, ja i svi ostali) – dva su suprotna pogleda.
    Ono što nam pruža M. Gibson i filmovi o pobješnjelom Maxu – a već potvrđeno ili uskoro potvrđeno u praksi (Irak, Afganistan, Iran, Pakistan…) – samo da to ne bude onaj događaj što nas očekuje u skoroj budućnosti.
    '' … međutim, informacija procuri i eksplozija se proširi svakim kutkom planeta putem svima nama znanog interneta … ''. Hm ! Da nam se baš tada ne dogodi peh – da svi komunikacijski sateliti ne popadaju u Pacifik.
    I sam jesam prepun onih razmišljanja oko gore zaključnog ''Hm'' !

    OdgovoriIzbriši