Država je jedan od glavnih aktera u ekonomiji bilo koje zemlje svijeta, bez obzira da li se radi o socijalističkoj Kini ili kapitalističkim Sjedinjenim Američkim Državama. Jedina je razlika u količini uplitanja države, ali i to je zanemariva razlika. Da pojasnimo. Država (nacionalna ili lokalna) plaća javne službe, socijalna davanja, infrastrukturne projekte, zdravstvo, školstvo, pa čak i subvencije privatnim poduzećima.Prije nego nastavimo pročitajte sljedeće članke:
http://novisvijet.blogspot.com/2009/02/propast-monetaristickog-sistema.html
http://www.galaksija.com/planeta/novac.htm
http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=36d28774-c9d4-428d-9e88-12c5ae061aff&open=sec
Zapitajmo se sada: Ako država sudjeluje na tržištu i ima obvezu svojim građanima osiguravati zdravstvenu skrb, prometnice i slične beneficije, zašto onda ta ista država ne smije sama kontrolirati i svoj novac? Istina, središnje banke imaju dosta velik utjecaj na financijsko tržište, ali on nije dovoljno aktivan, a ponekad nije niti konstruktivan.
Uzmimo kao primjer valutne tečajeve. Središnje banke određuju visinu valutnih tečajeva na osnovu kojih se vrši međunarodna razmjena, ali i politika proizvodnje i dohotka unutar pojedinih država. Očito je da valutni tečajevi služe kao sredstvo ostvarivanja međunarodne konkurentnosti. Nema nikakvog razloga da fizički rad u Kini vrijedi manje nego fizički rad u Njemačkoj, ali to je ipak tako jer Kina svoju međunarodnu trgovinu i konkurentnost bazira na jeftinoj radnoj snazi i jeftinim proizvodima. Ipak, puno je bitnije od toga da središnje banke osim politike valutnih tečajeva i nemaju nekog drugog utjecaja. Ako novca u državi nema dovoljno, središnja ga banka ne može jednostavno samo istiskati jer se zbog međunarodnog tržišta novca vrijednost valute smanjuje. Ako već svaka valuta mora cirkulirati na međunarodnom tržištu novca i biti izražena u nekoj drugoj valuti kao mjerilu njene vrijednosti (najčešće $ ili €), zašto ne bi imali jednu neutralnu valutu koja bi služila ispočetka kao mjerilo, a zatim i kao prava zajednička valuta, nešto kao uvođenje € u EU?
Država danas nema dovoljno velik utjecaj na financijsko tržište i to je činjenica koja je nepobitna, ma koliko je neke političke strukture pokušavale zamaskirati kojekakvim zakonima, propisima i standardima bankarskog poslovanja. Banke stvaraju novac i posuđuju ga državama koje ga zatim koriste za razne projekte. Porezi i doprinosi koje ljudi plaćaju pod prisilom zakona ne služe ničemu drugomu nego vraćanju kamata na dugove. Novac je dug i on danas ne može nastati nikako drugačije nego zaduživanjem. Na svako zaduživanje dolazi naravno i kamata, koja se pretvara u beskonačan istrument povećavanja duga jer je teoretski nemoguće da se stvori dovoljno novaca da se isplate i glavnica duga i kamate, barem u sustavu kojeg danas poznajemo.
Financijski sustav današnjice je neodrživ i bilo je pitanje vremena kada će se raspasti, kao što se sad i dogodilo. I zašto sada te banke koje su uništile ekonomiju zovu državu u pomoć, ali istovremeno joj ne ostavljaju nikakav prostor za sudjelovanje u budućem poslovanju? Zašto se država mora zaduživati kod velikh banaka kako bi dala novac malima, pa da ga ove zatim mogu posuđivati građanima, koji ga onda moraju vraćati i direktno malim bankama i indirektno putem poreza velikima? To nije bajka, jer američki FED (njihova središnja banka, koja je ustvari privatna institucija, a ne državna) sada kupuje državne obveznice SAD-a kako bi se pokrenulo financijsko tržište. Te dugove prije ili kasnije morati će vraćati američki narod. Zašto se ne posluša prijedlog ekonomskog stručnjaka i nobelovca Paula Krugmana? Zašto se ovi paketi financijske pomoći ne pretvore u vlasničke uloge, pa će država u budućnosti za početak moći barem osigurati racionalno poslovanje banaka?
Očito je iz priloženoga da je novac veoma bitan za funkcioniranje svake nacionalne ekonomije i svakog naroda, ali zašto se onda na financijskom tržištu države, koje u teoriji predstavljaju narod i obične ljude, pojavljuju tek kao malo veći i važniji, ali ipak obični, sudionici? Zašto su politike valutnih tečajeva utemeljene na ponudi, potražnji i međunarodnoj trgovini ako to u konačnici koristi samo špekulantima, bankama i ostalim velikim financijskim "igračima". Zašto države ne mogu određivati svoju monetarnu politiku na temelju stvarnih proizvodnih kapaciteta i resursa koje posjeduju, već to moraju činiti prema nekakvim neodređenim "zakonima slobodnog tržišta" koji u poslovnom svijetu imaju status gotovo jednak onome Biblije ili Kurana? Slobodno tržište ustvari je koncept koji omogućava da svatko može sudjelovati slobodno i neograničeno ovisno o svojim mogućnostima. To je izvrsno ako ste multinacionalna kompanija, ali što ako ste mali obrt, ili još gore obični građanin? Što ako ste se rodili u "krivoj" državi koja je svoj industrijski i tehnološki razvoj započela pred 50-ak godina, pa je s vremenom došla u situaciju da je morala posuđivati strane valute kako bi kupovala strane tehnologije i osigurala razvoj? Naravno da je to stvorilo dugove, a kad nastanu dugovi treba vraćati i kamatu. A kako vraćati kamatu? Prodavati banke, industriju, telekomunikacije, željeznice...
Novac određuje sudbinu čitavih naroda i njegova je uloga presudna u politici i razvoju cijeloga svijeta. Nije logično nešto tako bitno ostaviti u rukama privatnih banaka čiji je jedini zadatak ostvarivanje profita, niti je logično da se matematikom valutnih tečajeva određuje sudbina čitavih naroda. Novac treba svesti na najobičnije sredstvo određivanja vrijednosti izraženo u jednoj valuti čija će se količina određivati isključivo prema potrebi, koja će pak biti funkcija dostupnih resursa, industrije i ostalih proizvodnih faktora. Banke će u takvom sustavu imati funkciju regulacije i praćenja ekonomskih kretanja, a čitav bankarski sustav temeljit će se na društvenoj odgovornosti, a ne na bezumnom stvaranju profita. Ovaj korak ne može se ostvariti preko noći niti će tranzicija proći bez problema, ali svijet mora otvoriti oči i shvatiti da to ne znači uništavanje privatnog bankarskog sektora. On je uništio samog sebe u ovoj krizi, a iz nekog razloga države ga se svim silama trude spasiti. To navodi na zaključak da je politika ustvari u službi viših privatnih interesa, a ne u službi naroda koji ju je postavio na vlast.
Jedino oslobađanjem od okova koje su stvorili Svjetska Banka, Međunarodni Monetarni Fond, FED i ostali financijski moćnici možemo krenuti prema sljedećem stupnju razvoja društva i civilizacije. To je put ka resursno baziranoj ekonomiji, ekonomiji baziranoj na našim realnim mogućnostima, resursima, čistoj tehnologiji i industriji, a prije svega na održivom razvoju. Dokle god države ne preuzmu potpuno upravljanje svojim financijama u intersu običnih ljudi koji ih u najvećj mjeri čine, takav svijet nažalost neće biti moguć.
"Give me control of a nation's money supply, and I care not who makes the laws."
Mayer A. Rothschild
Post u svojim završnim rečenicama govori - ako sam dobro shvatio - o državnim (nacionalnim) ekonomijama, o strategiji upravljanja vlastitim resursima a u dobrobit svojih građana. Ja sam od srca za. I njih ostalih - u Hrvatskoj - svih, minus recimo ne više od 1000 nekih. Njih 1 od 1000 na nas 5000 od 5 milijuna. I, oni su prejaki, a mi smo ne moćni. Strahota od dometa nazvanog "demokracija".
OdgovoriIzbrišiEto, na primjer,otok Hvar sa svim, onim iznad njega i oko njega, je taj fenomenalni resurs. Ali: "... ko može kupoiti ili prodati nebo, toplinu zemlje...". Tko smije to prodati? Dali netko tome može reći ... "dosta". Mali "Hugo" rekao je to velikom "Džou". Vidjeti će mo. Na nesreću, nama će još dugo Marti Atshi sa Grenlanda određivati dozvoljenu kvotu sadnje maslina u Dalmaciji. Malo šale.
"Trokut" je, ne samo "konzorciji" banaka. "Konzorciji", "korporacije" i "mediji". Trokut okova. Strah me je - slijedeći stupanj razvoja društva još će mo čekati. Tješi me samo ... vrijeme je "relativan" pojam. Kada će to države preuzeti upravljanje svojim financijama, i još to u interesu svojih običnih ljudi?